Detalji

FOTOGALERIJA

Na Duhovski ponedjeljak, 24. svibnja 2021., kada Grkokatolička Crkva slavi svetkovinu Presvete Trojice i naslovnu svetkovinu katedrale, vladika križevački Milan Stipić rukopoložio je za prezbitera jerođakona Mladena Mikulića, monaha bratstva Pokrova presvete Bogorodice Kričke i ravnatelja eparhijskog Ureda za uzdržavanje klera. Arhijerejsku liturgiju koju je kao prvoslužitelj služio vladika Stipić, suslužili su s njime i bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak i arhimandrit Jaroslav Lajčak, protosinđel (generalni vikar) grkokatoličke Eparhije Košice iz Slovačke te brojni grkokatolički i rimokatolički svećenici i đakoni, a pjevao je Katedralni zbor Križevaca. Otac Mladen Mikulić, rođen je 2. ožujka 1989. godine, u Ljubuškom, Bosna i Hercegovina. Završio je Opću gimnaziju “Ruđer Bošković“ u Ljubuškom, a zatim upisuje studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 2013. Iste godine upisuje studij filozofije i teologije na Filozofsko-teološkom institute Družbe Isusove u Zagrebu gdje je diplomirao 2020. Dana 13. listopada 2019. primio je niže redove i podđakonat u mjestu Ripniv po rukama sokaljskog-žovkskog grkokatoličkog biskupa Mihajla Koltuna. Nakon toga u Lavri otaca studita Uznesenja presvete Bogorodice u Unjivu,  tijekom 2019./2020. obavlja monaški novicijat. U Katedrali Presvete Trojice u Križevcima, 10. srpnja 2020. primio je monaški postrig. Od 20. srpnja 2020. vrši službu bilježnika u Ordinarijatu Križevačke eparhije i ravnatelja Ureda za uzdržavanje klera. U svojoj homiliji vladika Milan je progovorio o velikoj svetkovini Pedesetnice – Duhova koju na poseban način slavi Križevačka katedrala. ''U staro biblijsko vrijeme,

Detalji

SV. BAZILIJE VELIKI O SVETOM DUHU

"Sva stvorenja dolaze Duhu u njihovoj iskonskoj potrebi za posvećenjem. Svako živo stvorenje ga traži u skladu sa svojim mogućnostima. Njegov dah - dah Sv. Duha - daje moć da svatko dostigne vlastiti naravni smisao i cilj. Sveti Duh je izvor svetosti, duhovno svjetlo, i to svoje svjetlo nudi svakom umu kao pomoć u potrazi za istinom. Po svojoj naravi, Sveti Duh je izvan dosega našega razuma, ali možemo ga poznati po njegovim dobročinstvima. Moć Duha ispunja čitav svemir, ali on se daje samo onima koji su ga dostojni i djeluje u svakome prema mjeri njegove vjere. U sebi je jednostavan, a otkriva se u svojim silnim djelima. Punina njegova bića je svakome dostupna. Punina njegova bića je sveprisutna. Premda ga mnogi dijele, on ostaje nepromjenjen. Svojim razdavanjem on ne gubi ništa. Poput sunčeve svjetlosti koja obasjava čitavo postojanje, šireći se nad morem i kopnom, a opet ju svako stvorenje uživa tako kao da je samo za njega tu, tako i Duh izlijeva svoju blagodat u punoj mjeri,

Detalji
 
U četvrtak, 20. svibnja 2021., u Zagrebu je u 74 . godini preminuo ugledni isusovac pater Anto Lozuk, po rođenju grkokatolik, koji je deset godina bio rektor Papinskog zavoda Rusicum u Rimu. Rođen je i kršten u grkokatoličkoj župi uspenja presvete Bogorodice u Derventi. Veliki poznavatelj i njegovatelj bizantskog obreda čime je posebno zadužio nas grkokatolike. Vječni mu spomen!

Detalji

 

S. Jaroslava Graljuk                                     S. Tatijana Fina

U nedjelju, 16. svibnja 2021., svibnja 2021. preminule su dvije sestre bazilijanke iz Provincije svetog Mihaela Arkanđela u Osijeku. Sestra Jaroslava (Jelena) Graljuk OSBM, rođena je 8. prosinca 1933. godine u selu Detljak (BiH), a u samostan Sestara bazilijanki (Vasilijanke) u Osijeku stupila je 4. prosinca 1950. Privremene zavjete položila je 24. listopada 1953., a doživotne 26. listopada 1956. u Rimu. Tijekom 71 godine redovničke službe sestra Jaroslava bila je provincijalna poglavarica (1985.-1990.) i provincijalna savjetnica, kućna poglavarica, dugi niz godina radila je kao medicinska sestra u bolnici u Novom Sadu. U tri navrata služila je u Rimu, a posebno brinula se za blagopokojnog  kardinala Josipa Slipog nakon njegova oslobođenja 1963. Također, zajedno sa s. Zinovijom Sapun, od 1993. bila je prva misionarka u misijskoj kući sestara bazilijanki u Kijevu. Sestra Jaroslava bila je osoba molitve, uvijek radosna, nasmijana i rado je pjesmom slavila Gospoda.

Sestra Tatijana (Paraskeva) Fina OSBM rodila se 19. siječnja 1944. u selu Štrpci kod Prnjavora (BIH). U kanonsku godinu novicijata u Osijeku stupila je 30. listopada 1960. Privremene zavjete položila je 30. listopada 1962, a doživotne zavjete 20. rujna 1970. u Novom Sadu. Sestra Tatjana Fina je vodila župnu katehezu u Prnjavoru od 1973. godine, a od 1981. iz novoosnovanog samostana u Slavonskom Brodu svaki vikend odlazila u prnjavorsku župu gdje je subotom i nedjeljom poučavala djecu te predvodila liturgijsko pjevanje. Među prvopričesnicima kojima je držala katehetsku pouku od 1973. do 1996. bili su budući grkokatolički svećenici (o. Miroslav Krnješin, o. Viktor Pavić, o. Ivan Liski, o. Andrej Petrešin, o. Slavko Dumeč) te redovnice bazilijanke. S. Tatijana će ostati u sjećanju grkokatolika Bosne i Slavonije kao neumorna katehistica i voditeljica crkvenog pjevanja.

Vječni im spomen!

Izvor: FB stranica Generalne uprave SRSVV

 

Detalji
 
Na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega, u četvrtak 14. svibnja, grkokatolička župa Krista Spasitelja proslavila je svoj naslovni župni blagdan, prvi od osnutka župe. Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Gospe od Dobrića služio je vladika križevački, Milan Stipić, zajedno sa župnik o. Zinovijem Zastavnim i đakonom Janom Jakubovim. Crkvu Gospe od Dobrića ustupila je Splitsko-Makarska nadbiskupija na korištenje Križevačkoj eparhiji te je vladika Milan posebno zahvalio nadbiskupiji, a također i drugima koji su podržali trud oko pastorala grkokatolika u Splitu.Na poseban način zahvalio se sestrama Službenicama Milosrđa, koje su proteklih nekoliko mjeseci grkokatolicima ustupile svoju samostansku crkvu za potrebe bogoslužja. Splitski župnik, o. Zenjo Zastavni oglasio je kako će se od sada sva bogoslužja za grkokatolike u Splitu održavati u crkvi Gospe od Dobrića, na kojoj je otpočela i obnova. U prvoj fazi potrebna je sanacija krovišta crkve a nakon toga će uslijediti i unutrašnje uređenje čime će splitska grkokatolička župa dobiti prikladan liturgijski prostor. Vladika Milan je propovijedajući i Kriszovom uzašašću na nebo, pozvao sve vjernike da uvijek upiru pogled u nebo, u proslavljenoga Gospoda Isusa Krista, koji je uvijek i s nama na zemlji, osobito u slavlju svete liturgije u kojoj se sjedinjujemo s njim u svetoj pričesti.

Detalji

TROPAR, gl. 4.: Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš. Obradovao si učenike, obećanjem Svetoga Duha, i utvrdio ih blagoslovom svojim, jer Ti si Sin Božji, Izbavitelj svijeta.

KONDAK, gl. 6.: Ispunivši naum našega spasenja, i sjedinivši zemaljsko s nebeskim, uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš. Unatoč toga nisi se odijelio od nas, nego i dalje prebivaš među nama te kličeš onima koji Te ljube: Ja sam s vama, i nitko ne može protiv vas.

 

Detalji

Sveti Ćiril i Metod (Solunska braća, Sveta braća, Slavenski apostoli), bizantski misionari, braća Ćiril (svjetovno ime Konstantin; Solun, 826/827 – Rim, 14. II. 869) i Metod (svjetovno ime ? Mihael; Solun, oko 815 – Moravska, 6. IV. 885).

O njihovu životu i djelovanju govore njihova Žitija napisana na starocrkvenoslavenskome neposredno nakon njihove smrti, kao i liturgijske Pohvale. Od latinskih izvora, osim sačuvanih papinskih pisama, i Italska legenda.

Sinovi visokoga bizantskoga vojnog zapovjednika drungara Leona (Lava), koji je bio zamjenik solunskoga stratega, najviše vojne i civilne vlasti u Solunskoj temi. Rođeni su u Solunu, koji je od kraja VI. st. bio okružen Slavenima, a slavenski se govorilo i u samome gradu, pa su i Braća, uz grčki, još od mladosti poznavala i govorila slavenski jezik.

Metod je krenuo očevim putem: pravno obrazovan, posvetio se državničkim poslovima pa je bio upravitelj jedne pokrajine (arhontije) sa slavenskom većinom, vjerojatno na rijeci Strumi u Makedoniji. U doba prevrata na dvoru i ikonoklastičkih borbi povukao se u samostan u Bitiniji (Mala Azija). Konstantin je od djetinjstva pokazivao iznimne sposobnosti, pa je nakon početnog školovanja u Solunu, po očevoj smrti, zaslugom logoteta Teoktista, kancelara carice Teodore, dospio u Carigrad gdje se odgajao i školovao na carskome dvoru, a zatim na Magnauri – carskoj

Detalji

U Vrlici, malom mjestu u Dalmatinskoj Zagori, se do 1971. godine nalazila grkokatolička crkva Svete Trojice. Ova crkva je stradala u potresu godinu prije te je bila neuporabljiva i opasna za djecu koja su išla u obližnju školu. Križevačka grkokatolička biskupija, kojoj je župa pripadala, nije imala novaca za njen popravak te ju je prodala općini koja ju je iduće godine srušila, a od njenih ostataka popravila zid na mjesnom groblju. U Vrlici tada više nije bilo grkokatolika, iako su tijekom 19. stoljeća činili i do 15% stanovništva. Pedeset godina nakon rušenja na istom mjestu je započela izgradnja istoimene spomen-kapelice. Projekt je izradio ing. Ivo Mišur koji je ujedno i inicijator izgradnje. Izvođenje financira Križevačka eparhija. Na objektu će stajati i spomen-ploča. Predviđeni završetak radova je krajem idućeg tjedna, a zadnje subote u svibnju svečani blagoslov i liturgiju će voditi grkokatolički križevački biskup mons. Milan Stipić. U blizini je već postavljena informativna turistička ploča. Zadnjih godina se intenzivno radi na obnovi duhovnog života dalmatinskih grkokatolika. Tako je prošle godine osnovana župa u Splitu, a ove pastoralni centar u Zadru. Grkokatolici će od svibnja i u Vrlici nakon dugo vremena imati svoje mjesto za molitvu.

FOTOGALERIJA:

Detalji

Članak je izašao u Glasniku Srca Isusova i Marijina za svibanj 2021.

 

Armenske đakonise monahinje u Kalfayanu s patriarhom Galustianom Izvor Ervinephoto (1)

U vremenu u kojem živimo ponovno je pokrenuto pitanje uloge žene u Crkvi, pa i pitanje ređenja žena. Još 2016. godine papa Franjo je ustanovio komisiju za proučavanje povijesne uloge đakonisa u Katoličkoj Crkvi. Grko-pravoslavni patrijarh Aleksandrije i cijele Afrike Theodoros II posvetio je u veljači 2017. u Demokratskoj Republici Kongo pet žena za službu đakonata. Iste godine, 25. rujna, nadbiskup Teherana (Iran) Armenske apostolske Crkve Sebouh Sarkissian rukopoložio je za đakonisu dvadesetčetverogodišnju anesteziologinju dr. Ani Kristi Manvelian za đakonisu teheranske armenske katedrale Sv. Sarkisa (Sergeja). Premda armenska Crkva poznaje đakonise-monahinje u samostanima, ovo je prvi puta da je ređena đakonisa za katedralnu odn. župnu crkvu koja nije monahinja. Još 1988. godine je komisija za pripremu svepravoslavnog koncila na Rodosu objavila dokument ''O mjestu i ulozi žena u pravoslavnoj Crkvi'' u kojem se poziva na obnovu ''apostolskog reda đakonisa''. U siječnju 2021. godine, Apostolskim pismom 'Spiritus Domini' ('Duh Gospodnji') u obliku motuproprija papa Franjo je promijenio kanon 230 § 1 crkvenog zakonika (ZKP-a) koji je do tada spominjao samo 'laike muškarce', a sada kaže da se za službu lektora (čitača), akolita (poslužitelja kod oltara) i djelitelja pričesti mogu postaviti i žene, i to posebnim obredom. Tako je pitanje uloge žene u Crkvi izbilo na površinu gotovo istovremeno u svim tradicionalnim apostolskim Crkvama i na istoku i na zapadu. Rasprave o ulozi žene u Crkvi, pa i o mogućnosti njihova eventualnog ređenja za svećenike, u zadnje vrijeme postaju česte i žustre, osobito na zapadu. Poseban prilog i težinu u tim raspravama svakako će imati i pitanje đakonisa u istočnim kršćanskim Crkvama i tradicijama, budući da su to Crkve apostolskog nasljedstva i s istom sakramentalnom valjanošću kao i Katolička Crkva, a poznate su po svom čvrstom držanju tradicija starih apostolskih, otačkih i koncilskih predaja.

Detalji

Na 5.uskrsnu nedjelju - Nedjelju o Samarijanki - u crkvi sv. Duha Grkokatoličkog pastoralnog centra služena je sveta liturgija. Liturgiju je služio o. Marjan Jeftimov, župnik Jastrebarskog i dušobrižnik za grkokatolike u Zadru zajedno s đakonom Livijom Marijanom. Pridržavajući se propisanih protuepidemiološkoh mjera, liturgiju su prvi puta u cjelosti otpjevali domaći pjevači. Crkva koja je dodijeljena za grkokatoličko bogoslužje u Zadru je u međuvremenu popravljena u suradnji sa Župom sv. Ante, Zadar-Smiljevac, kojoj crkva pripada, te je prikladno uređena za bogoslužje bizantskog obreda. O. Marjan je pohvalio početne pozitivne korake života zajednice, potakao ih na okupljanje, molitvu i kršćanski život ''klanjanja u Duhu i istini'', kako se čitalo u Evanđelju ove nedjelje i na kraju mirstvovao sve nazočne, zadržavši se u druženju s vjernicima nakon službe u crkvenom dvorištu. Najavio je i svečanu liturgiju na svetkovinu Duhova - Pedesetnicu, budući da je crkva posvećena Svetom Duhu.