Ivanka Petrović (Slovo, br. 38, 1988.)

Članak: klikni na sliku

Nerijetko se može čuti da se glagoljanje kod Hrvata udomaćilo za vrijeme kneza Branimira. Izgledno je da se prvi susret dogodio i ranije, još 863. kada su se Solunska braća prema Moravskoj kretala morskim putem, preko bizantske Dalmacije. Snažniji poticaji stigli bi u Branimirovo vrijeme (nazivano i Branimirovom renesansom), 882. godine prilikom Metodova proputovanja Dalmacijom do Carigrada. O ovoj zanimljivoj temi više možete saznati u antologijskom radu zaslužne znanstvenice Staroslavenskog instituta akad. Ivanke Petrović "Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim izvorištem svoje srednjovjekovne kulture“. Moderna hrvatska historiografija i slavenska filologija 19. stoljeća izgradile su čitav niz teza i mišljenja o prvim mogućim susretima Hrvata s ćirilometodskom misijom ili tekovinama njihova djela na hrvatskom sjeveru i u kneževskoj Hrvatskoj. Nasuprot tome, od 20-ih do 70-ih godina našeg stoljeća razvija se, razrađuje i oblikuje, i danas uglavnom prihvaća, uvjerljivo mišljenje hrvatskih povjesnika da se hrvatsko glagoljaštvo primarno prihvatilo i ukorijenilo na području dalmatinskih biskupija i gradova, dakle, među Hrvatima u bizantskoj Dalmaciji, a ne u hrvatskoj kneževini.

 Aleksandar Šmeman 

Uskrs nije sjećanje na događaj iz daleke prošlosti, nego realni susret u sreći i radosti s onim u kojemu je naše srce prepoznalo i uvijek prepoznaje, susrelo i uvijek susreće Život svakog života, Svjetlost svake svjetlosti.

U Pashalnoj noći, kada ophod obiđe crkvu i zaustavi se pred zatvorenim vratima hrama, u posljednjem trenutku prije nego što će se izliti uskrsna radost, mi u dubini srca postavljamo sebi isto ono pitanje koje je tištilo srca žena kada su rano ujutro, oko izlaska sunca (Mk 16, 2), došle na Kristov grob: Tko će nam odvaliti kamen s groba (usp. Mk 16, 3). Hoće li se dogoditi čudo, hoće li noć još jednom postati svjetlija od dana, hoće li nas još jednom ispuniti ta radost, koja se ničim na svijetu ne može objasniti, koja ni od čega na svijetu ne ovisi, radost koja će čitave noći i još mnogo dana odzvanjati u uskrsnom pozdravu: „Krist uskrsnu – doista uskrsnu!“. Taj trenutak uvijek nastupa. Vrata se otvaraju, mi ulazimo u crkvu koja se kupa u svjetlosti, ali negdje u duši pitanje ipak ostaje. Što sve to znači? Što znači slaviti Uskrs u svijetu koji je pun patnje, neprijateljstva, mržnje, ratova? Što znači pjevati: „Smrću smrt uništi“, slušati kako nema „nijednog mrtvog u grobu“, kad je smrt i dalje jedina sigurna stvar na zemlji? Nije valjda Uskrs, ta svijetla noć i radost, samo trenutni bijeg od realnosti,

11. svibnja

Rodili su se u obitelji Lava i Marije u gradu Solunu u 9. stoljeću. U gradu i okolici živjelo je tada dosta Slavena te su braća u mladosti naučila govoriti i slavenski. Nakon izučenih najviših škola u ono doba svaki je krenuo svojim putem. Metod je jedno vrijeme bio upravitelj bizantske pokrajine oko Strumice u Makedoniji, a onda se posveti kao monah na planini Olimp. Ćiril je bio u službi carigradskog patrijarha i profesor filozofije. Zajedno su išli u diplomatsku misiju Kozarima, a zatim kao blagovjesnici evanđelja Slavenima u Moravsku. Put ih je dalje vodio u Rim, gdje 14. veljače 869. Ćiril umre. Metod je kao panonski nadbiskup nastavio svoju pastirsku službu među Slavenima i upokojio se 6. travnja 885. 
TROPAR, glas 4.: Vi ste istog duha kao i apostoli i učitelji ste slavenskih krajeva, o Bogom prosvijetljeni Ćirile i Metode! Molite Vladara sviju, da utvrdi sve slavenske narode u pravoj vjeri i jednodušnosti, i dade svijetu mir i spasi naše duše!
(Jako apostolov jedinoravniji i slavjanskih stran učitelije, Kirile i Metodije bogomudriji, Vladiku vsjeh molite, vsja jaziki slavjanskija utverditi v pravovjeriji i jedinomisliji, umirit mir, i spasti duši našja.)
KONDAK, glas 3.: Iskažimo čast svetoj dvojici naših prosvjetitelja! Prijevodima svetih knjiga oni nam namriješe vrelo Božje spoznaje, iz kojega crpimo u obilju sve do danas. Zato vas častimo, Ćirile i Metode, koji stojite pred prijestoljem Svevišnjega, prinoseći tople molitve za naše duše.


 

 
 
Na inicijativu o. Nikole Stupjaka obišli smo našu vjernicu, dugogodišnju počimalju u grkokatoličkoj crkvi u Kaniži, koja je bolesna i trenutačno živi s ķćerkom i zetom u Slavonskom Brodu koji se brinu za nju. S obzirom da gospođa Eva zna izuzetno puno napjeva i molitava koje je naučila u svome životu pjevajući u crkvi od malih nogu, izuzetna radost nam je bila služiti moleben presvetoj Bogorodici zajedno s njom u ove dane svibanjske pobožnosti s obzirom da je ona cijeli svoj život to činila u svojoj zajednici u Kaniži. Njen župnik o. Nikola predvodio je pjevanje onako kako se to čini u selu Kaniža, baka Eva i ukućani su pjevali dok je o. Aleksandar Hmilj služio moleben u domu bolesnice. Ova naša skromna gesta veliko je hvala gospođi Evi za sav trud koji je ostavila u grkokatoličkoj župi Kaniža. Neka joj Gospod udjeli zdravlje i velike milosti (o. Aleksandar Hmilj)

Budimo hrabri poput žene Samarijanke, koja „nije povjerovala lako, kao što nije prihvatila nepromišljeno ono što je on govorio, međutim, jer je tražila tako brižno pojasniti si i otkriti istinu, ipak ne bijaše ni nepoučljiva ni tvrdoglava, što dobro pokazuje njezin upit.“ (Ivan Zlatousti, Hom. na Ivanovo evanđelje, 32,2) 

TROPAR, gl. 8.: Sredinom blagdana, o Spasitelju,  napoj žednu dušu moju vodama pobožnosti! Jer ti si nam povikao svima: Tko je žedan, neka dođe k meni i pije! Izvore našega života, Kriste Bože, slava tebi.

KONDAK, gl. 8.: Došašvši vjerom na zdenac Samaritanka vidje u tebi vodu mudrosti. I napivši se nje obilno, nasljedova zauvijek kraljevstvo nebesko. Častan je njezin spomen.

U svakom čovjeku postoji žeđ za savršenijom spoznajom i za punijim življenjem života, to je u biti žeđ za neprolaznim vrijednostima, u svijetu koji nas draška i mami svojim obiljem, ali koji nas u konačnici ne zasićuje. Zato možemo reći da nas nosi njegova bujica kao rijeka do mjere da ne uspijevamo utažiti žeđ, premda smo u nju uronjeni. I dok živimo u bujnoj rijeci svijeta, ne uspijevamo donijeti vode do žednih usta. I što se više pojavljuje obilja oko nas, to se manje uspijevamo zasititi ostajući sve više i više žedniji i gladniji. U svojoj naivnosti ne shvaćamo da nas ovaj svijet želi prevesti žedne preko vode, pa se sve više u nj uranjamo, ali ne pronalazimo ono što bismo htjeli i trebali. Takvog ljudskog stanja bila je svjesna i grčka mudrost kad je u

 

Vijeće biskupskih konferencija Europske Unije objavilo je 6. svibnja na svojim službenim stranicama izjavu glavnog tajnika o. Manuela Barriosa Prieta, u kojoj je upozorio na ugrožavanje slobode vjeroispovijesti u kontekstu borbe protiv koronavirusa. „Sloboda vjeroispovijesti, uključujući slobodu bogoštovlja, temeljno je pravo i stvarna potreba mnogih ljudi“, izjavio je o. Manuel Barrios Prieto. „Ponovno otvaranje crkava, u skladu sa sanitarnim mjerama opreza, moraju biti provedene od civilnih vlasti na jasan i neproizvoljan način, s punim poštivanjem crkvenih vlasti i u dogovoru s njima“, nastavio je. Vijeće biskupskih konferencija EU-a (COMECE) ističe da je sada, kao i uvijek, razgovor Crkve, Europske Unije i državnih institucija ključan. Napominje da EU sve veću pažnju pridaje poštivanju temeljnih ljudskih prava i vladavini zakona, pa bi dio tog procesa trebalo biti praćenje poštivanja prava na slobodu vjeroispovijesti u borbi protiv koronavirusa. Europska komisija u Zajedničkom europskom planu za ukidanje mjera, koji je nedavno donijela, nije nijednom izričito spomenula vjerske službe. „To je razočaravajuće“ ustvrdio je o. Prieto „jer zanemaruje ključnu ulogu vjere u europskim društvima“. COMECE podsjeća da vjera nije samo privatna stvar, nego ima javnu i zajedničarsku dimenziju, kao što je to jasno navedeno u svim važnim tekstovima o ljudskim pravima, uključujući i Europsku povelju o ljudskim pravima. Također, Vijeće je ukazalo da je mogući uzrok marginaliziranju vjere u ovom kriznom trenutku posljedica agresivnog djelovanja pojedinih sekularističkih aktivista. Zato je podsjetilo da je Europska komisija u dokumentu o demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima u okviru krize uzrokovane koronavirusom, naglasila da je pravo na slobodu vjeroispovijesti „mjerilo suvremenih društava“ i pozvala vlasti da svako ograničenje bude „jasno propisano zakonom, u skladu s odgovarajućim ustavnim jamstvima i proporcionalno cilju kojem teži.“ Na kraju, Vijeće ponavlja kako je svako smanjivanje ljudskih prava u ovoj kriznoj situaciji nedopustivo. Stoga se ona, uključujući pravo na slobodu vjeroispovijesti, moraju u potpunosti što prije ponovno uspostaviti, piše na službenim stranicama COMECE-a.


 

Hrvatski katolički radio emitirao je u utorak 5. svibnja prijenos misnog slavlja osmog utorka iz crkve Sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu. Misno slavlje sedmog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu predvodio je apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, a u koncelebraciji bili su župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov, župni vikar župe i svetišta fra Ivan Marija Lotar te odgojitelj Provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca fra Stjepan Brčina. Tijekom misnog slavlja mons. Stipić posebno je istaknuo i izrazio radost što nakon dugog vremena može vidjeti kršćansku zajednicu okupljenu na misnom slavlju. “Velika me radost obuzela

VIDEO: 

Na obalama Jezera Michigan u Sjedinjenim Američkim Državama nalazi se Manastir (skit) Svetog Preobraženja u kojem mole, žive i rade grkokatolički monasi ''Bratstva sv. Ivana''.  Manastir je započeo vrlo skromno: molitvom i borbom s nepodatnom prirodom i oštrom klimom, sakupljanjem bobica i pravljenjem džema za prodaju. Danas je to cvatuća zajednica koja je duhovno oživjela čitav taj kraj, živeći monaškim životom po pravilu sv. Benedikta i istočnih monaha, živeći duhovnost i služeći liturgiju bizantskog obreda. Web stranica: https://www.societystjohn.com/ 


 

Već nekoliko stoljeća, ali osobito u današnje vrijeme, učenja kršćanske Crkve vrlo često dolaze pod udar kritike akademske, medijske, političke ili filozofske 'elite' kao mitska, neznanstvena, prevladavana suvremenim tehnološko-znanstvenim, filozofskim ili društveno-gospodarskim spoznajama i dostignućima. Velika većina vjernika, kao uostalom i većina ljudi općenito, nemaju akademsko obrazovanje ili ne prate razvoj filozofije, sociologije, ali i ozbiljne medijske napise o tim temama, a mnogi jako slabo ili gotovo nikako dublje poznaju izvorna učenja Crkve. Zato je važno da odrasli kršćani poznaju barem osnove katekizma i povijesti Crkve, ali paralelno s time i društvena, znanstvena i misaona dostignuća svijeta u kojem žive. Uostalom svaki čovjek treba svoja uvjerenja graditi na nekoj spoznaji, na poznavanju argumenata i činjenica, a ne slijepo i olako prihvaćati spinove, mišljenja, naslove ili senzacionalne tvrdnje na tržištu medijskoga prostora danas. Ne možemo se zadovoljiti prihvaćanjem učenja Crkve samo zato što su nam tako rekli roditelji,

ORDINARIJAT KRIŽEVAČKE EPARHIJE

Broj: 106/2020.
Predmet: Odredbe i preporuke za Križevačku eparhiju gledom na specifične mjere o javnim skupovima koje je objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ)

Svim župnim uredima i samostanima u Križevačkoj eparhiji

Uz Pismo biskupâ HBK, koje se n alazi u privitku ovog dopisa, a u vidu pomoći svećenicima u sprječavanja zaraze i zaštite zdravlja ljudi na temelju specifičnih mjera koje je objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, donosim sljedeće odredbe i preporuke za Križevačku eparhiju:

  1. Neka se, koliko je moguće, vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve, i neka se kod ulaska u crkvu omogući vjernicima dezinficiranje ruku. Vjernici neka se drže razmaka od 2 metra, osim članova istoga kućanstva. Kod ulaska i izlaska u crkvu kao i kod dolaska na svetu pričest, neka se drži razmak od najmanje dva metra među vjernicima. Isto vrijedi i za pjevače.
  2. Ako se dogodi da svećenik ima simptome povišene tjelesne temperature, te uz to kašlje i ima poteškoća s disanjem, neka ne služi svetu liturgiju s narodom i neka ne dijeli svete Tajne. Također i pojci, pjevači i poslužitelji s navedenim simptomima neka se sudjeluju na svetim liturgijama.
  3. Neka se suzdrže od dolazaka na sveta bogoslužja:

5. NEDJELJA PO DUHOVIMA, glas 4. (5. 07. 2020.);

''Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen'' (Poslanica Rim 10, 8-10)

TROPAR: Svijetlu vijest o uskrsnuću saznavši od anđela učenice Gospodnje; i zbacivši sa sebe praroditeljsko prokletstvo, radujući se, apostolima govorahu: Pobijeđena je smrt, uskrsnu Krist Bog, dajući svijetu veliku milost.

KONDAK: Spasitelj i Izbavitelj moj, iz groba kao Bog oslobodi od okova ljudski rod, i skrši silu paklenu, a kao Vladar treći dan uskrsnu.

IPAKOJ: Mironosice koje doznaše za Tvoje preslavno uskrsnuće, apostolima propovjedahu, da si Ti, Kriste, uskrsnuo kao Bog, dajući svijetu veliku milost.


NOVA ADRESA ORDINARIJATA KRIŽEVAČKE EPARHIJE
Franje Račkoga 32
48260 KRIŽEVCI


FACEBOOK GRKOKATOLIČKA CRKVA U HRVATSKOJ: https://www.facebook.com/grkokatolickacrkva/?ref=bookmarks


GRKOKATOLIČKI KALENDAR 2020.

TIPIK - BOGOSLUŽNI USTAV ZA 2020. GODINU

KALENDAR 2020. JULIJANSKI STIL (UGKC)


BOGOSLUŽNI I MOLITVENI TEKSTOVI:

LITURGIJA SV. IVANA ZLATOUSTOG

VEČERNJA

JUTARNJE MOLITVE

AKATIST KRISTU ČOVJEKOLJUPCU

AKATIST ISUSU MILOSRDNOM

AKATIST ISUSU, SVJETLU U TAMI

AKATIST PRESVETOJ BOGORODICI

MOLITVENO PRAVILO PRIJE PRIČESTI

ZAHVALNE MOLITVE POSLIJE PRIČESTI

VEČERNJE MOLITVE

GRKOKATOLIČKI MOLITVENIK 'GOSPODI, POMILUJ' (staroslavensko-hrvatski)

PROSTOPJENIJE


EPARHIJSKI VJESNIK 2019. 


DUHOVNA MISAO

KRŠĆANIN SE RAZLIKUJE

“Kršćani imaju svoj svijet, svoj način života, vlastito mišljenje, riječi i djelovanje; drugačiji je pak način života, mišljenja, riječi i djela ljudi ovoga svijeta. Jedno su kršćani, a drugo oni koji ljube svijet; između njih je veliko odstojanje… Budući da je duh kršćanina uvijek zaokupljen  razmišljanjima o onom nebeskom, on po milosti Duha Svetoga odražava vječna dobra; budući da je rođen odozgo, od Boga, on živi dostojanstvo djeteta Božjega… Obnavljanjem uma, smirenjem duha, ljubavlju i nebeskom privrženošću Gospodu, kršćanin se kao novo stvorenje razlikuje od ljudi ovoga svijeta… Kršćani imaju drugačiji svijet, drugačiju trpezu, drugačiju odjeću, drugačija zadoavoljstva, drugačije odnose, drugačiji način razmišljanja i stoga trebaju biti bolji od drugih” (Sv. Makarije Veliki)