15. kolovoza


''TREBALO JE DA JE ŠTUJE SVAKO STVORENJE KAO BOGOMAJKU'' (Sveti Ivan Damašćanski)
"Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripada Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Bogomajku i službenicu.
Prije svega (častimo) one među koje se Bog nastanio, kao što su Majka Božja i svi sveci. Oni su ti koji su, koliko je to moguće, svojom voljom postali slični Bogu i zbog nastanjenosti Bogom i Božje pomoći, prozvani su stvarno bogovima (usp. Ps 82, 6), ne po naravi, već po kontingenciji, kao što se usijano željezo naziva vatrom, ne po naravi već po kontingenciji i zato što je uronjeno u vatru. On, naime, kaže: Sveti budite! Jer sam svet ja!" (Sv. Ivan Damaščanski).

TROPAR, gl. 1. U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.

KONDAK, gl. 2.: Bogorodicu, koja se bez prestanka za nas moli, i koja je u zagovaranju postojana nada, ni grob ni smrt nisu mogli za sebe zadržati: Jer tebe je kao Majku Života prenio u život Onaj koji se u tvom vazda djevičanskom krilu nastanio.


 

Draga braćo i sestre.

Na današnju Desetu nedjelju po Duhovima, Crkva stavlja pred nas isječak iz Evanđelja po Mateju u kojem slušamo o susretu između Isusa i jednog čovjeka. Taj čovjek dolazi tražiti od Isusa pomoć za svoj veliki životni problem, to jest duhovno i tjelesno stanje njegovog sina,  mladića koji proživljava trajnu životnu agoniju iz koje nema izlaza. Zao duh koji je opsjeo mladića u potpunosti uništava njegov život i stvara takve situacije u kojima se ne zna hoće li mladić preživjeti ili neće. Često ga baca u vatru ili u vodi da ga upropasti, kako kaže beznadni otac. Vatra i voda su simbol smrti, jer i jedno i drugo označava životnu opasnost za čovjeka, ali ujedno ta dva pojma označavaju i dvije suprotnosti, dvije krajnosti koje su svaka za sebe negativne i uništavaju čovjeka. Naš Spasitelj bez imalo oklijevanja pomaže nesretnom mladiću i momentalno ga oslobađa od zla koje ga je snašlo. I svi su bili zadivljeni kakvom brzinom i lakoćom je Krist riješio ovaj veliki životni problem mladića i cijele njegove obitelji. Nakon ovog susreta kreće razgovor sa učenicima koji pitaju Isusa: 'Kako to da mi nismo mogli izagnati toga zloduha i tako pomoći mladiću?' Isus ih tada prilično ozbiljno opominje zbog

U subotu 8. kolovoza, u predvečernjim satima, u grkokatoličkoj župi Petrovci obilježena 92. obljetnica smrti Stjepana Radića. Prigodno obilježavanje Radićeve obljetnice smrti, organizirao je županijski ogranak HSS-a Vukovarsko-srijemske županije obilježivši ju u suradnji sa grkokatoličkim slavonsko-srijemskim vikarom mr.sc. Vladimirom Sedlakom – petrovačkim župnikom i predstavnicima lokalne samouprave općine Bogdanovci: donačelnika g. Jaroslava Međešija i predsjednika mjesnog odbora Petrovci g. Mirka Hardija pod geslom: „Vjera u Boga i seljačka sloga“. Uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera okupilo se gotovo 100 sudionika komemoracije iz cijele Vukovarsko-srijemske županije i Petrovaca. Hodogram obilježavanja uključivao je polaganje vijenca na grob svim žrtvama i poginulim braniteljima u Domovinskom ratu na grkokatoličkom groblju u Petrovcima, zadušnu liturgiju za pok. Stjepana Radića u grkokatoličkoj župnoj crkvi u Petrovcima, posjet spomen sobi stradalih u Domovinskom ratu u Petrovcima te· prigodni domjenak na otvorenom. Zadušnicu koju je služio biskupski vikar mr.sc. Vladimir Sedlak, petrovački župnik pjevanjem su popratili rimokatolički župni zbor mladih iz Starih Jankovaca potpomognut mladima iz Vinkovaca i Mikluševaca. Za kratko promišljanje nakon pročitanih biblijskih čitanja dana poslužio je redak iz Matejevog evanđelja: „Ali ako sol obljutavi čime će se ona osoliti“ (Mt 5,13). Mnogim gostima ovo je bio prvi izravan susret s bizantsko-slavenskom tradicijom Katoličke Crkve, a dojmljiv je bio i svečano pjevani poklik: „Vječni mu spomen“ koji izražava srž poimanja uspomene na pokojnika u tradiciji kršćanskog Istoka.


 

 
 
U sklopu slavlja hodočasničkog dana Gospi Brze Pomoći u njezinu svetištu u Slavonskom Brodu, 8. kolovoza grkokatolici su se okupili na liturgiju sv. Ivana Zlatoustog uz svečani obred blagoslova drevne ikone Presvete Bogorodice koja ima posebno značenje za duhovni život vjernika grkokatolika. Riječ je o ikoni presvete Bogorodice koja datira iz druge polovice 19. stoljeća i koju su uz pobožnost Bogorodici doseljenjem u Slavoniju donijeli grkokatolički vjernici s područja Ukrajine. Ikona je od tada bila smještena u prvoj grkokatoličkoj crkvi na brodskom području, u Bukovlju, a tijekom prošle i ove godine je bila u procesu restauracije i obnove koja je ovih dana okončana. Ikonu je posvetio Apostolski ordinarij Križevačke eparhije, mons. Milan Stipić. Uz molitveni obred blagoslova, pjevao se drevno hvalospjev "Akatist Presvetoj Bogorodici" kojega su skladno otpjevali slavonskobrodski grkokatolički župnik o. Aleksandar Hmilj, bogoslov Bruno Diklić i sestre Bazilijanke. Uslijedila je liturgija sv. Ivana Zlatoustog, koju je služio mons. Milan Stipić, uz susluženje katedralnog župnika župe Presvete Trojice u Križevcima o. Mihajla Simunovića, dekana slavonskog o. Nikolu Stupjaka, župnika slavonskobrodskog o. Aleksandra Hmilja, župnik župe Piškorevci o. Igora Sikoru te župnika slavonskobrodske rimokatoličke župe sv. Leopolda Mandića vlč. Roberta Farkaša. Nadahnuče za homiliju mons. Stipić pronašao je u 

U četvrtak, 6. kolovoza 2020., u grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega proslavljen je veliki blagdan Preobraženja - naslovni blagdan župne crkve. Svečanu božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga služio je mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, u zajedništvu sa župnikom o. Marijanom Jeftimovim i brojnim grkokatoličkim i rimokatoličkim svećenicima. Mons. Stipić je u propovijedi istakao kako je Isus često noću bdio sam ili sa svojim učenicima, pa je tako i otišao s Petrom, Ivanom i Jakovom na visoku goru Tabor kako bi u bdjenju razgovarali s Bogom. "Tom prigodom Isus im je otkrio dio svoje božanske slave pokazavši im svoje proslavljeno lice. Na taj način ih je htio ohrabriti za dane muke i smrti koji uskoro dolaze, ali i dati im do znanja kako je kraljevstvo Božje daleko iznad onoga što zemaljskim očima vidimo. Nama kršćanima je ovaj blagdan poziv da se s vremena na vrijeme uputimo na osamu u molitvu gdje ćemo i mi, u tišini svoga srca i molitvom gledati ljepotu taborske svjetlosti. Visoka gora je simbol za mjesto koje je odijeljeno od svijeta, tamo gdje čovjek, ostavivši vrevu i probleme svakidašnjice, može naći mir u duši i stvoriti molitveno raspoloženje. Bog najvažnije stvari čovjeku govori u tišini i po molitvi koja proizlazi iz srca u kojem stanju mir i staloženost" - rekao je mons. Stipić. Blagdan Preobraženja Gospodnjega spada u dvanaest velikih godišnjih svetkovina bizantskoga obreda, u čijoj je teologiji i duhovnosti osobit naglasak na preobraženje ljudske pale naravi u sliku, ikonu Božju na koju je čovjek stvoren, te na nestvorenu božansku svjetlost kojoj se preobrazbom života i srca približavamo.

Na svetkovinu Preobraženja Gospodnjega, 6. kolovoza 2020., u Katedrali Presv. Trojice u Križevcima, mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije služio je blagdansku svetu Liturgiju, poslije koje je obavio tradicionlani blagoslov voća.

"Preobrazio si se na gori, Kriste Bože, i pokazao si učenicima svojim slavu svoju, koliko im to bijaše moguće. Daj da i nama grešnicima, po Bogorodičinom zagovoru, zasja Tvoja vječna svjetlost! Svjetlodavče, slava tebi!“ (Tropar Preobraženja Gospodnjeg, glas 7.)

„Preobrazio si se na gori, Kriste Bože, i učenici Tvoji vidješe slavu tvoju, koliko im to bijaše moguće. Da znadu, kad Te budu gledali kako Te razapinju, da dragovoljno podnosiš muku, a svijetu propovjedaju, da si Ti doista Očev odsjev.“ Kondak Preobraženja Gospodnjeg, glas 7.)


 

'Narod koji ima domovinu kao samostalnu državu je kao obitelj koja nije u podstanarstvu, već ima svoju obiteljsku kuću'.

 

5. kolovoza 2020., u 10 sati, u grkokatoličkom katedralnom hramu Presvete Trojice u Križevcima, mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, uz susluženje o. Mihajla Simunovića, katedralnog župnika, služio je zahvalnu svetu litrugiju za domovinu u čast Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja. Liturgiju je pjevao Katedralni zbor pod ravnanjem prof. Ozrena Bogdanovića. U homiliji je mons. Milan rekao kako je veliki Božji dar imati domovinu. ''Narod koji ima domovinu kao samostalnu državu je kao obitelj koja nije u podstanarstvu, već ima svoju obiteljsku kuću. Mi kršćani pozvani smo činiti sve da naša domovina, naša obiteljska kuća bude što sličnija Kraljevstvu Božjem, gdje će vladati ljubav, pravednost i međusobna solidarnost. I nadasve ljubav, gdje će biti mjesta za svakoga čovjeka'' naglasio je mons. Stipić. Također, spomenuo se i svih stradalih u Domovinskom ratu: ''Danas se osobito spominjemo onih koji su svoje živote utkali u stvaranje i slobodu naše domovine, pokojnih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, a osobito mnogobrojne stradale djece. Budimo uvijek Bogu zahvalni za dar slobode koju uživamo'' zaključio je mons. Stipić.