Detalji
 
Na Badnjak, 24. prosinca, vladika križevački Milan Stipić služio je u jutarnjim satim Večernju s Liturgijom sv. Bazilija Velikoga u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Navečer je služio božićno bdjenje - Veliko povečerje s Litijom. Na samu svetkovinu Rođenja Gospodnjega - Božić - služio je svečanu božićnu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice u Križevcima, u petak 25. prosinca, služio je križevački vladika Milan Stipić. U homiliji mons. Stipić je kazao kako svi događaji iz povijesti spasenja od Abrahama do Mojsija, od svih proroka Staroga zavjeta, sva njihova nadanja, iščekivanja, sve to doživljava vrhunac u trenutku Kristova dolaska na svijet. ''Dolazak Bogočovjeka označava prekretnicu u povijesti čovječanstva, jer neprekidno čovjekovo traganje za Bogom dolazi u vrijeme traganja Boga za čovjekom. Među nas dolazi Krist, onaj koji je prvorođenac od Oca, onaj koji je pun milosti i istine, onaj koji je Bog od Boga i svijetlo od svijetla“, istaknuo je mons. Stipić. ''Naš nebeski Otac odlučio je čovječanstvu objaviti sve o sebi pokazavši nam svoja svojstva i koliko nas ljubi i to čini upravo kroz dolazak na svijet svojega Sina i kroz njegovo rođenje u skromnoj Betlehemskoj špilji. Na ovaj način Bog prima iskustvo ljudskoga života na sebe, ljudske patnje, ali i ljudske smrti. Na taj način On postaje ljudima blizak i prisutan u svim našim životnim okolnostima“, kazao je mons. Stipić. ''Bog je naš nebeski otac, koji je spreman sve učiniti za ljudski rod i za naše spasenje. Na ovaj način mi postajemo

Detalji

KRIST SE RAĐA - SLAVITE GA!   HRISTOS RAŽDAJETSJA - SLAVITE JEGO!

TROPAR, gl. 4.: Rođenje tvoje, Kriste Bože naš, zasja svijetu svjetlom spoznaje. Po njem zvjezdoznanci naučiše zvijezdom klanjati se Tebi, Suncu pravde, i u tebi vidjeti Zoru s visine: Gospode, slava Tebi.

Roždestvo tvoje, Hriste Bože naš, vozsija mirovi svjet razuma: v nem bo zvjezdam služaščiji zvjezdoju učahusja, tebje klanjatisja solncu pravdi, i tebje vjedjeti s visoti vostoka: Gospodi, slava tebje.

KONDAK, gl. 3.: Djeva danas rađa Vječitoga, i zemlja Neizmjernomu prinosi spilju. Anđeli s pastirima slavoslove, a mudraci zvijezdom predvođeni putuju: Jer kao nejako dijete radi nas rodi se predvječni Bog.

Djeva dnes presuščestvenago raždajet, i zemlja vertep nepristupnomu prinosit. Angeli s pastirmi slavoslovjat, volsvi že so zvjezdoju putešestvujut: nas bo radi rodisja otroča mlado, prevječnij Bog.

 

Detalji

STIHIRE OCIMA, psalmi hvale na Jutrenji:

Podigni snažno glas svoj, Sione, grade Božji, i navijesti božanski spomen otaca, te s Abrahamom pohvali Izaka i vazda slavnoga Jakova! Evo s Judom i Levijem uzveličajmo velikoga Mojsija i čudesnoga Arona, s Davidom proslavimo Jošuu i Samuela. Zaplješćimo i božanskim pjesmama zapjevajmo predblagdansku hvalu Kristu Bogu, moleći njegovo milosrđe i svijetu obilje milosti.

Dođi, Ilijo, koji si nekoć sjedio na božanstvenim  ognjenim kolima, i bogomudri Elizeju, s Ezekijelom i Jošijom, i zajedno se radujte! Zaigrajte skupa,  dvanaestorice časnih i bogonadahnutih proroka i pravednika, i pjesmama zapjevajte Kristovu rođenju! A vi, preblaženi mladići, koji ste rosom Duha u peći ugasili  plamen, molite za nas Krista, da dušama našim pošalje obilje milosti!

Djevica naviještena odvijeka na zemlji u proročkim viđenjima, pokazala se Bogorodicom! Navijestiše ju mudri patrijarsi i zborovi pravednih s kojima u kolu zaigraše i plemenite žene: Sara, Rebeka, Rahela i Ana, sa slavnom Mirjam, sestrom Mojsijevom. Raduju se s njima svi krajevi svijeta i sva stvorenja slave jer dolazi se u tijelu roditi Svestvoritelj i Bog, darujući nam obilje milosti!

TROPAR predblagdana Rođenja, glas 4.:  Spremaj se, Betleheme, otvori se svima Edene! Uresi se, Efrato, jer od Djevice procvjeta u spilji Drvo života! Njezina utroba posta duhovnim rajem, u kojem se nalazi božansko Drvo. Od kojeg jedeći, bit ćemo živi, a ne umrijeti kao Adam. Krist rađa se, da obnovi nekoć palog čovjeka.

KONDAK, predblagdana Rođenja, glas 1.: Veseli se, Betleheme! Spremaj se, Efrato! Jer gle, Ovčica nosi u utrobi Velikog Pastira, i hita da ga porodi. Njega bogonosni Oci duhom promatraju, raduju se i s pastirima slave Djevicu koja ga doji.

IKOS: Promatrajući svjetlost tvog sjajnog poroda, Djevice, bogoljubni Abraham i slavni Izak sa svim zborom svetih okupljaju se kod Gospoda i privode sva stvorenja radosnom tvom dočeku. Jer objavila se ona koja svima nosi radost i u svom krilu zače onoga koji nekoć u Babilonu čudesno sačuva mladiće nepravedno u peć bačene! Njega duhom promatraju, raduju se i s pastirima slave Djevicu koja ga doji.

 

Detalji

Draga braćo i sestre!

Božićni post, liturgijski himni i čitanja prethodnih nekoliko tjedana pripremaju nas na otajstvo  Kristova rođenja koje ovih dana radosno proslavljamo.  Svi događaji iz povijesti spasenja od Abrahama, Mojsija, svih proroka Staroga zavjeta, njihove nade i iščekivanja, doživljavaju svoj vrhunac u trenutku Kristovoga rođenja. Dolazak bogočovjeka na svijet označava prekretnicu u povijesti čovječanstva jer od neprekidnog čovjekovog traganja za Bogom dolazimo u vrijeme Božje potrage za čovjekom. Među nas dolazi Krist, onaj koji je Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine (usp. Iv 1, 17-18). Bog od Boga i Svjetlo od Svjetla (Vjerovanje). Naš nebeski Otac odlučio je cijelom čovječanstvu objaviti sve o sebi, pokazati nam svoja svojstva i koliko nas ljubi i to čini kroz dolazak na svijet svojega Sina i kroz njegovo rođenje u skromnoj Betlehemskoj špiji. Na ovaj način naš Bog prima na sebe iskustvo ljudskog života, ljudske patnje, ali i ljudske smrti. Na taj način On postaje ljudima blizak i prisutan u

Detalji
(Kateheza pape Benedikta XVI.)
 
Božić je već prvina „sacramentum-mysterium paschale”, to jest početak središnjeg otajstva spasenja koje ima svoj vrhunac u muci, smrti i uskrsnuću, jer Isus počinje prinositi sebe u ljubavi od prvog trenutka svoga ljudskog postojanja u krilu Bogorodice Marije. Božićna je noć zato duboko vezana uz veliko noćno pashalno bdjenje, kada se otkupljenje ostvaruje u slavnoj žrtvi Gospodina umrlog i uskrslog. Same jaslice, kao slika utjelovljenja Riječi, u svjetlu evanđeoskog izvješća, već aludiraju na Uskrs i zanimljivo je promatrati kako se na nekim ikonama s motivom Isusova rođenja u istočnoj tradiciji, Djetešce Isus predstavlja zavijeno u pelene i položeno u jasle koje imaju oblik groba; aluzija je to na čas u kojem će on biti skinut s križa, povijen u platno i položen u grob iskopan u stijeni (usp. Lk 2, 7; 23, 53).
Ovo božićno vrijeme treba osloboditi previše moralističkog i sentimentalnog ruha. Slavljenje Božića ne predlaže nam samo primjere koje treba oponašati, kao što su Gospodinova poniznost i siromaštvo, njegova dobrohotnost i ljubav prema ljudima; već nam radije predstavlja poziv da pustimo da nas potpuno preobrazi Onaj koji je ušao u naše tijelo. Sveti Leon Veliki kliče: „Sin Božji… pridružio se nama i pridružio nam se na takav način da je Božje uniženje sve do ljudskog stanja postalo čovjekovo uzvišenje sve do Božjih visina” (Govor o Gospodinovu Rođenju 27, 2). Božje očitovanje ima za cilj naše dioništvu u Božjem životu, ostvarivanje otajstva utjelovljenja u nama.
Nakon što smo se klanjali Sinu Božjem utjelovljenom i položenom u jasle, pozvani smo prijeći na oltar žrtve. Tamo nam se Krist, živi Kruh koji je s neba sišao, pruža kao prava hrana za vječni život. I ono što smo vidjeli svojim očima, za stolom riječi i kruha života, ono što smo promatrali, ono što su naše ruke dotakle, odnosno utjelovljena Riječ, to naviještajmo s radošću svijetu i velikodušno svjedočimo čitavim svojim životom (Kateheza, 5. siječnja 2011.)

Detalji

Robert Taft

Duh istočnih obreda

 

Povijesna vrijednost svega što je dosad rečeno nije upitna. Međutim, mi nismo "antikvarijanci". Naše početno pitanje ostaje: jesu li istočni obredi i danas živa snaga u Crkvi? Ima li uopće kakvog značajnog mjesta u suvremenoj Crkvi za nešto "istočno"? Ne smijemo pomiješati "istočno" i "orijentalno" kad govorimo o istočnim  kršćanskim tradicijama. Ono "istočno" kod istočnih obreda bilo je zapravo Istočno rimsko carstvo, veliki dio kojega danas leži na "zapadu". Istina da neki istočni kršćanski obredi odišu nekom, za zapadnjaka, čudnom i egzotičnom atmosferom. Ali, odjielo ne čini čovjeka. Bit istočnog kršćanstva ne može se suziti na određene egzotične aspekte njihovih obreda i napjeva, koji su ipak proizvod vremena i podložni su promijeni.

Istočno katoličanstvo nije katoličanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, poseban kršćanski "duh" koji je trajne vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije, kako nas to sada uči

Detalji

POVODOM 150. OBLJETNICE PROGLAŠENJA SVETOGA JOSIPA ZAŠTITNIKOM SVEOPĆE CRKVE
(Neslužbeni prijevod, IKA, Zagreb)

Očevim srcem (Patris corde): tako je Josip volio Isusa, kojega sva četiri Evanđelja nazivaju „sinom Josipovim“.[1]

Matej i Luka, dvojica evanđelista koja ističu njegovu osobu, govore malo, ali dovoljno kako bi se jasno vidjelo kakav je otac bio i koje mu je poslanje povjereno od Providnosti.

Znamo da je bio skromni stolar (usp. Mt 13, 55), zaručen s Marijom (usp. Mt 1, 18; Lk 1, 27); „čovjek pravedan“ (Mt 1, 19), uvijek spreman izvršiti volju Božju očitovanu u njegovom Zakonu (usp. Lk 2, 22.27.39) i kroz četiri sna (usp. Mt 1,20; 2,13.19.22). Nakon dugog i zamornog putovanja od Nazareta do Betlehema, svjedočio je Mesijinu rođenju u staji, jer drugdje „za njih nije bilo mjesta“ (Lk 2, 7). Svjedok je štovanja pastira (usp. Lk 2, 8 – 20) i mudraca (usp. Mt 2, 1 – 12), koji su predstavljali izraelski narod i poganske narode.

Detalji

TROPAR, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

TROPAR Ocima, glas 2.: Ti si opravdao praoce po vjeri i po njima si već unaprijed odabrao Crkvu iz svih naroda za zaručnicu. U slavi se raduju sveti, jer je iz njihova sjemena proizišao blagoslovljeni plod, ona koja je Tebe bez sjemena porodila. Po njihovom zagovoru, Kriste Bože, smiluj nam se!

KONDAK, glas. 6.: Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, nego oboružani nevidljivom snagom, o presretni, proslaviste se u ognjenoj muci. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivatse Boga: Požuri, o Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer Ti to možeš i hoćeš!

KONDAK Luciji, glas 3.: Slavnu tvoju borbu veličamo žarkom ljubavlju, slaveći te i štujuć kao čistu djevicu i pobjednicu, jer nisi tražila druge ljepote do li Kristove! Prezrela si sve što je prolazno, mudra Lucijo, i kad ti odrubiše glavu okrunjena si krunom neprolaznosti.

POSLANICA, zač. 257. (Kološanima 3, 4-11)

Braćo, kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.

EVANĐELJE, zač. 76. (Luka 14, 16 - 24)

U ono vrijeme reče Isus: Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«
»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

 

Detalji

Baština i genij kršćanskog istoka

Do sada smo se zadržali na liturgijskom razvoju istočnih obreda. To je bilo nužno zato jer se razvoj jedne religijske kulture može promatrati samo u konkretnim oblicima što ih ona prihvati ili stvori kako bi izrazila svoj unutarnji genij. Ali, kao što smo vidjeli, obred je mnogo više od samih ceremonija. Zadržimo se sada na onom što je Pio XII nazvao “vlastitom baštinom” i “vlastitim genijem i temperamentom” kršćanskog Istoka.

Onaj tko proučava povijest Crkve ne može a da ne primijeti kako se život prve Crkve najvećim dijelom odvijao u istočnom dijelu Rimskoga carstva. Crkva je rođena na Istoku. Stoljećima je Istok dominirao njezinim životom i načinom mišljenja. Tek u 8 stoljeću težište se prebacilo na Zapad. Do tada su istočne Crkve već dobrano ostavile svoj pečat na budući razvoj Crkve. Litanijski niz njihovih Svetih otaca i naučitelja – Ignacija Antiohijskog, Efrema Sirskog, Atanazija Aleksandrijskog, Ćirila Jeruzalemskog, Ćirila Aleksdandrijskog, Grgura iz Nise, Bazilija Velikog, Grgura Nazijanskog, Ivana Zlatoustog, Ivana Damašćanskog –  je bez premca. Kršćanska teologija i monaštvo započeli su najprije na Istoku da bi kasnije bili prihvaćeni i obogaćeni na Zapadu. Punih 900 godina sveopći crkveni sabori (koncili) održavali su se na Istoku. Tamo su se vodile velike i slavne bitke za kršćansko pravovjerje. Molitve koje su nastala u istočnim liturgijama (Kyrie eleison, Slava Bogu na visini, Vjerovanje, Jaganjče Božji) i danas se pjevaju u čitavoj Katoličkoj Crkvi.

Koja su barem neka od mnogih iznašašća tog kršćanskog genija što su potekla iz četiriju velikih istočnih sjedišta, koja su preko 1000 godina bila raskrižja svjetskog misaonog i civilizacijskog razvoja? Svako od četiriju patrijarhatskih sjedišta (Aleksandrija, Antiohija, Jeruzalem i Carigrad) na svoj je vlasiti način odigrao posebnu ulogu u stvaranju zajedničkog nasljeđa Katoličke Crkve. Iz Antiohije je sv. Pavao krenuo u evangelizacijski pohod po svijetu, dok je sv. Petar bio njenim prvim biskupom. Njegov nasljednik, sv. Ignacije, i danas se pamti zbog svog slavnog mučenišva kao i zbog posebnog kristovskog duha koji zrači iz njegovih poslanica Crkvama u Maloj Aziji. Proslavljene teološke škole antiohijske tradicije zajedno sa Svetim ocima i naučiteljima koji su iz njih iznikli, ostaju do danas živa pokretačka snaga kršćanske teologije. Nema potrebe posebno naglašavati što smo nasljedili od Jeruzalema. Prvobitni oblik jeruzalemske liturgije sv. Jakova, brata Gospodinova, predak je i kolijevka svega kršćanskog bogoslužja. U crkvama Jeruzalema, slavna akvitanska monahinja Egerija čula je po prvi puta Kyrie eleison, dok su se obredi Velikog tjedna iz Jeruzalema proširili po čitavome svijetu, i po Istoku i po Zapadu, zajedno sa 

Detalji
 
VATIKAN (IKA) 08.12.2020. / 13:30  Sveta Stolica objavila je u utorak 8. prosinca apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“ (Očinskim srcem) u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom opće Crkve. Tim povodom od danas do 8. prosinca 2021. održat će se posebna Godina svetog Josipa uz koju su vezani posebni oprosti.  Ljubljeni otac, otac pun nježnosti, poslušni otac koji prihvaća; otac kojeg resi kreativna hrabrost, marljiv, uvijek u sjeni, tim riječima papa Franjo na nježan i dirljiv način opisuje svetog Josipa. Čini to u apostolskom pismu Patris corde objavljenom 8. prosinca prigodom 150. godišnjice proglašenja Marijina zaručnika zaštitnikom Katoličke crkve. Naime, blaženi Pio IX. odlukom Quemadmodum Deus, potpisanom 8. prosinca 1870., uresio je tim naslovom svetog Josipa. Kako bi se prikladno proslavilo tu obljetnicu, Papa je najavio, od danas do 8. prosinca 2021., posebnu Godinu posvećenu Isusovu poočimu. U pozadini Apostolskog pisma krije se pandemija Covid-19 koja nam je – piše Franjo u pismu – pomogla da shvatimo važnost običnih ljudi, onih koji, daleko od očiju javnosti, svakodnevno iskazuju u kreposti strpljivosti i ulijevaju drugima nadu i potiču na suodgovornost. Po tome su nalik svetome Josipu, „čovjeku koji prolazi nezapaženo, čovjeku svakodnevne prisutnosti i povučenom u skrovitost“, a koji je ipak imao ulogu protagoniste u povijesti spasenja. U novom apostolskom pismu Patris corde Papa otkriva jednu svoju naviku. Naime, svakoga dana, već više od četrdeset godina, Papa moli jednu molitvu Marijinom zaručniku preuzetu iz jednog francuskog molitvenika iz 19. stoljeća Kongregacije redovnica Isusa i Marije.

 

  • Nalazite se ovdje:  
  • Naslovnica