Detalji

U bizantskom obredu, Veliki post ili Sveta Četrdesetnica, koji ove godine započinje u ponedjeljak 15. veljače, uopće nije žalobno i turobno vrijeme. I to je posve razumljivo na temelju ovoga što je prije rečeno. Tekstovi „Posnog trioda“ (liturgijski himni za vrijeme Četrdesetnice) vrve od izraza radosti i nazivaju post vremenom sreće, radosti, duhovnog proljeća... I premda se stalno poziva na suze pokajanja, na žalost zbog grijeha, to se čini imajući pred očima neprestano samo jedan cilj: a to je radost slobode, oslobođenje od robovanja paloj, nižoj naravi. Kao bolesnik koji se raduje ozdravljenju. Stalno je pred očima Pasha, Uskrs, izlazak iz ropstva i prijelaz u slobodu. Čak se metaforički koristi i priroda pa se govori kako prolazi zima i mrtvilo prirode i dolazi proljeće, svjetlost, sunce koje je uskrsli Krist. Zato na istoku u svetoj Četrdesetnici i nema one uobičajene  turobnosti i žalosti kao u tradiciji zapadne korizme. Naime svaka velikoposna nedjelja je i dalje proslava uskrsnuća, nedjeljom se uopće ne mijenja red ili ton bogoslužja. I to je duboko ukorijenjeno u istočnoj teologiji. Dok je zapadna teologija, počevši od blaženoga Augustina, krenula putem shvaćanja da je čovjek posve pao, posve izgubio posvetnu milost, dotle u istočnoj teologiji prevladava shvaćanje da čovjek nije posve izgubio bogolikost i da je čovjekov život zapravo proces preobraženja, ponovnog zadobivanja one slike Božje na koju je stvoren. I zato je u bizantskom obredu Preobraženje Gospodnje (6. kolovoza) veliki blagdan, a u zapadnom je obredu gotovo u praksi nestao. Dakle, post je na kršćanskom istoku vrijeme

Detalji

Dana 10. veljače 2021. u Osijeku, okrijepljena svetim sakramentima, nakon duge i teške bolesti, u 89. godini života preminula je vasilijanka s. Miroslava Babij iz Provincije sv. Mihaela Arkanđela, Osijek (Hrvatska). Miroslava (Marica) Babij rođena je 7. svibnja 1932. u selu Plehan, BiH u pobožnoj obitelji. Njezine dvije sestre, s. Rafajila i s. Jelisaveta Babij, također su postale sestre vasilijanke. Stupila je na novicijat 4. studenoga 1951. u Osijeku. Privremene zavjete položila je 24. listopada 1953., a doživotne zavjete - 26. listopada 1956. Tijekom 70 godina monaškog života s. Miroslava bila je kućna poglavarica u nekoliko samostana Provincije sv. Mihaela Arkanđela u Hrvatskoj, radila je u dječjem vrtiću u Šidu, a duge godine je služila u Rimu, posebice u Generalnoj kući sestara vasilijanki kao kuharica i voditeljica domaćinstva. Po povratku iz Rima tri desetljeća živjela je i radila u samostanu u Slavonskom Brodu. Sve do zadnjih godina života požrtvovno je služila u kuhinji i sudjelovala u crkvenom pjevanju, ali teška bolest oduzela je njezine snage. Krajem 2020. preselila se u matični samostan u Osijek. Dana 3. veljače 2021. s. Miroslava je primljena na liječenje u KBC Osijek, gdje je preminula 10. veljače 2021. godine. Sestra Miroslava je bila vrlo odgovorna, marljiva i požrtvovna. Njezin je glas uvijek bio ukras zajedničke molitve, voljela je crkveno pjevanje, s molitvom na usnama strpljivo je i ponizno podnosila bolest posljednjih godina. Pokojnica će biti pokopana u petak 12. veljače 2021. u Osijeku na Novogradskom groblju u grobnici sestara vasilijanki.
Sa svetima upokoj, Kriste, dušu sluge Tvoje, tamo gdje nema ni bolesti, ni žalosti, ni uzdisanja, već život bez kraja.
Vječnaja pamjat!    (Sestre Vasilijanke)

 

Detalji

SV. DIADOK IZ FOTIKIJE (400-486), isposnik i biskup grada Photikia (SZ Grčka), godine 451. sudjelovao je na Kalcedonskom saboru. Njegova mistično-duhovna djela nalazimo u Philokaliji (Dobrotoljublju) sabrana pod nazivom ''100 poglavlja'', napisana pod velikim utjecajem Evagrija Ponta i sv. Makarija Velikoga. Diadok piše o ἡσυχία (isihija, hesihija ili smirenje, tihovanje) – tj. sjetilnom duhovnom iskustvu u borbi protiv demona i zla u duši.

''Zlo nije u ljudskoj prirodi i ne postoji osoba na svijetu koja bi bila po naravi zla, jer Bog nije ništa zloga stvorio. Stoga, kada netko iz vlastitog nahođenja daje oblik nečemu što u biti nema sadržaja (zlu), tek tada počinje postojati to što je proizvod njegove volje (zlo). Dakle, ako neprestano bdijemo sjećanjem i mislima na Boga, polako nadvladavamo naviku zla, budući da je priroda dobra jača od prirode zla, jer ova prva postoji, dok ova druga ne postoji osim kad joj mi damo oblik, kad činimo zlo. Sloboda izbora sastoji se u spremnosti naše razumske volje da se usmjeri na ono što želi. Dakle, moramo svoju želju usmjeravati da bude sklona samo prema dobru i na koncu u svakom trenutku, preko dobrih misli, raspršivati pomisao na zlo. Čisteći se žarkom molitvom, Božjom pomoću mi ulazimo u posjed onoga želimo još potpunijim iskustvom.'' (Piccola Filocalia della preghiera di cuore/Malo dobrotoljublje molitve srca, Paoline Editoriale libri, Figlie di San paolo 1990, Milano)

 

Detalji

Tijekom Velikoga posta u našim grkokatoličkim crkvama, srijedom i petkom služit će se posebno velikoposno bogoslužje zvano “Liturgija pretposvećenih darova“. Liturgija pretposvećenih darova je crkveno bogoslužje u bizantskom obredu koje se služi u svagdane Velikoga posta (Sveta četrdesetnica), u sklopu kojega se podjeljuje pričest svetim Darovima (Tajnama odn. Euharistijom) koji su posvećeni na nekoj prethodnoj božanskoj Liturgiji. Otuda joj i naziv “pretposvećenih darova”. Ovo drevno bogoslužje spominju crkveni kanoni još u 7. stoljeću. Prema Trulskom saboru, 692. godine, to se bogoslužje ima služiti u sve dane Velikoga posta izuzev subote, nedjelje i blagdana Blagovijesti, 25. ožujka (kanon 52.). Danas se uobičajeno služi srijedom i petkom, na blagdane koji imaju polijelej kada padnu u svagdane, u četvrtak 5. tjedna Velikog posta (Četvrtak Velikoga kanona) i u prva tri dana Velikog ili svetog tjedna. Tradicija drži da je službu sastavio i uredio rimski papa sv. Grgur (540.-604.), na Istoku zvan “Dialogos” ili “Dvojeslov”. Sigurno je joj je svjedočio u vrijeme svoga boravka u Carigradu još kao papinski legat. Ovo pokorničko velikoposno bogoslužje sastoji se od dva temeljna dijela: Večernje i službe pričesti. Međutim, struktura Večernje nije ona sabaitsko-palestinskog tipa koja je ubičajena u sadašnjem časoslovu bizantskog obreda, već carigradskoga katedralnog tipa. U Liturgiji pretposvećenih darova tako je preživio stari katedralni časoslov Velike Crkve (Hagia Sophia) i stariji sloj bizantskog obreda koji je vremenom zamijenjen studitskom i kasnije sabaitskom liturgijskom reformom u 10. i 11. st. Osobine carigradske Večernje jesu: pjevanje niza psalama koji su uokvireni u tri “antifona” (od kojih svaki sadrži 2 do 3 psalma sa “Slava Ocu...”, malom ektenijom i jednom večernjom molitvom); dva čitanja Staroga zavjeta s prokimenima (iz Knjige postanka i Mudrih izreka, u Velikom tjednu iz Knjige Jobove) te svečanom službom prinosa kâda u kojoj se svečano kadi žrtvenik uz antifonalno pjevanje središnjeg večernjeg psalma 140. (“Nek se uzdigne molitva moja kao kâd pred tobom, podizanje ruku mojih kô žrtva večernja”). U starijem katedralnom obliku nije bilo stihira na “Gospode zazvah”, što je kasniji dodatak spomenutih reformi. Danas se redovito čita 18. katizma psaltira (psalmi 118.-133.) te dodatni večernji psalmi (141., 129. i 117) sa stihirama Posnog trioda i Mineja (svetačke službe). Drugi dio službe sastoji se od svečanog prenošenja posvećenih svetih Darova sa proskomidikona na oltar istim načinom kao i na Velikom ulasku na liturgiji. Umjesto kerubinske pjesme (“Iže heruvimi”) pjeva se pjesan sličnog sadržaja koji zapravo izriče bit i smisao ove službe: ''Sada sile nebeske s nama

Detalji

KANON MESOPUSNE NEDJELJE, glas 6.
- RAZMIŠLJANJE O POSLJEDNJEM I PRAVEDNOM SUDU -

Pjesma 1.

Irmos: Pomoćnik je on i zaštitnik moj - jer mi posta izbaviteljem: on je Bog moj! Njega ću slaviti: on je Bog Oca moga; njega ću veličati, jer se slavno proslavi.

Pripjev: Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi!

Kada dođeš, Bože, sa tisućama tisuća nebeskih anđeoskih Počela, tada učini i mene bijednika dostojnim u visinama Te susresti, Kriste!

Ne uđi sa mnom na sud, Ti koji nosiš moja djela, koji iziskuješ opravdanje i ispravljaš težnje, nego po dobrostivosti svojoj zaboravi moje zlo i spasi me, Svemogući.

Slava: Užas me hvata i strah pred neugasivim ognjem paklenim, gorkim crvom i škrgutom zubi, ali oprosti mi i otpusti, Kriste, i daj da budem među izabranicima Tvojim.

I sada: Shrvan mnoštvom napasti i opakih djela, prigibam se duhovno i tjelesno pred tobom, Prečista, i usrdno tebi vapijem: ti me podigni!

Pjesma 3.

Detalji

Vladika Stipić: Bl. Stepinac bio je čvrsto svjestan da su grkokatolici dragocjeni dio Katoličke Crkve

KRAŠIĆ (IKA) 03.02.2021. / 20:21   Grkokatolički križevački vladika Milan Stipić predvodio je Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog u srijedu 3. veljače, trećeg dana devetodnevne duhovne priprave za proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca u blaženikovoj rodnoj župi Krašić. U propovijedi je vladika Stipić istaknuo da je bl. Stepinac posebno volio grkokatolike, posjećivao grkokatoličku katedralu u Križevcima i mnoge grkokatoličke župe. Istaknuo je da je bl. Alojzije bio čvrsto svjestan kako su grkokatolici dragocjeni dio Katoličke Crkve u Hrvatskoj i kako ih treba čuvati, bodriti na opstanak i pomagati im u svakom pogledu. Prema riječima vladike Stipića, bl. Alojzije posebno je bio blizak s grkokatoličkim vladikom Jankom Šimrakom koji je također nakon 2. svjetskog rata bio zatvaran i umro zbog posljedica progonstva i torture. Križevački vladika istaknuo je da je kardinalova bliskost s grkokatolicima svima „primjer i poticaj da mi u današnje vrijeme jedni drugima budemo na pomoć i zaštitu rimokatolici grkokatolicima i obratno“. „Ljudi koji čeznu za Kraljevstvom Božjim uvijek će naći

Detalji

TROPAR, gl. 1.: Raduj se, Bogorodice Djevo, milosti puna, jer iz tebe je zasjalo Sunce pravde Krist Bog naš. On prosvjetljuje one koji leže u tami. Veseli se i ti, starče pravedni, koji si primio u naručje Izbavitelja naših duša. On će nam dati dar uskrsnuća.

Teologija i poruka blagdana Susreta u Hramu

Četrdeset dana poslije blagdana Rođenja – Božića, slavimo blagdan kada su Bogorodica Marija i pravedni Josip donijeli svoga prvorođenca Isusa u jeruzalemski Hram, da ga prikažu Gospodu kao prvorođenca, kako je Mojsijev zakon propisao židovskom narodu. U zapadnoj kršćanskoj tradiciji naziva se blagdanom "Prikazanja Gospodinova u Hramu" jer je Gospod Isus tim činom kao čovjek, kao dijete, kao prvorođenac prikazan, prinesen, posvećen Bogu. U istočnoj kršćanskoj tradiciji zove se blagdan "Susreta Gospodnjega u Hramu" jer je uistinu došlo do susreta Boga i čovjeka, do susreta Novoga i Staroga zavjeta. Stari zavjet i čovječanstvo ovdje predstavlja sveti starac, pravedni Šimun, koji je tada bio svećenik u jeruzalemskom Hramu, koji je dijete Isusa primio na ruke i u njemu prepoznao ispunjenje čitavoga Staroga zavjeta i svih proročanstava i konačno doživio da susretne i u naručje primi samoga Boga u tijelu. I kao što pjeva tropar ovoga blagdana "Sunce Pravde, Krist Bog naš, Izbavitelj naših duša, koji nas prosvjetljuje i koji će nam dati dar uskrsnuća" se evo pojavio, i u čast toga blagoslivljamo i palimo svijeće, prinosimo svjetlo Svjetlu, svijeću Suncu, i tako 

Detalji

KANON O RASIPNOM SINU
Josipov, glas 2.

Pjesma 1.

Irmos: Preuzmi pjesmu Mojsijevu, dušo moja, i kliči: «On postade pomoćnik moj i izbavitelj, on je Bog moj njega ja ću slaviti!»

Pripjev: Slava tebi, Bože naš, slava tebi.

Isuse, Bože moj, primi sada i mene dok se kajem poput rasipnoga sina: čitav sam svoj život živio u nemaru i izazivao srdžbu tvoju.

Božansko nasljedstvo koje si mi nekoć dao spisako sam u zlu. Otišao sam delako od tebe i živio poput rasipnoga sina, samilosni Oče: Primi sada i mene koji se vraćam.

Otvori širom svoj očinski zagrljaj te primi sada i mene poput raispnoga sina, milosrdni Gospode, kako bih te hvalom slavio.

Slava: I sada:  Pokaži mi dobrotu svoju, Bože, i budi mi dobrostiv. Ne gledaj na mnoštvo mojih prijestupa po svetim molitvama Majke svoje.

Pjesma 3.

Irmos: Daj da moj opustošeni razim donese ploda, o Bože, njegovatelju plemenitoga i sijaču dobroga, po milosrđu svome.

Kao netko posve izvan sebe, navukao sam se u svom bezumlju na izazove strasti, ali ti me, Kriste, primi poput rasipnoga sina.

Detalji

SVEČANU SVETU LITURGIJU U GRKOKATOLIČKOJ KATEDRALI PRESVETE TROJICE PREDVODIO JE VLADIKA KRIŽEVAČKE EPARHIJE MONS. MILAN STIPIĆ / FOTO: OZREN BOGDANOVIĆ/PRIGORSKI.HR (SVE FOTOGRAFIJE)

KRIŽEVCI (IKA) 30.01.2021. / 18:14

Križevačka grkokatolička eparhija u subotu 30. siječnja u Križevcima svečanom liturgijom proslavila je blagdan svojih nebeskih zaštitnika – Tri svetitelja (Tri jerarha), a to su crkveni oci sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski i sv. Ivan Zlatousti, izvještava portal prigorski.hr.

Svečanu svetu liturgiju u grkokatoličkoj katedrali Presvete trojice predvodio je vladika Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, zajedno s bogoslovima i svećenicima Eparhije te bjelovarsko-križevačkim biskupom mons. Vjekoslavom Huzjakom i svećenicima rimskog obreda s križevačkog područja.

Zajednički blagdan nastao je u 11. stoljeću za vrijeme bizantskog cara Aleksija Komnina

Ujedno je proslavljena i Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hram, koje se slavi 2. veljače, ali zbog epidemioloških mjera blagdan je proslavljen u subotu 30. siječnja. To je ujedno i Dan posvećenog života, a na kraju liturgije redovnice i redovnici su obnovili svoje zavjete.

Detalji

30. siječnja

Svaki od ova tri velika crkvena oca i svetitelja - Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Zlatousti - ima svoj spomendan u siječnju. Ovaj zajednički blagdan ustanovljen je u 11. stoljeću u vrijeme cara Alekseja Komnena na temelju viđenja euhaitskog biskupa Ivana. Zaštitnici su Križevačke eparhije i najzaslužniji oci bizantske teologije.

TROPAR: Svega svijeta učitelji! Vi ste istoga duha kao i apostoli! Stoga molite Vladara sviju, da svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost.
Jako apostolov jedinoravniji, i vselenija učitelije, Vladiku vsjeh molite, mir vselenjej darovati, i dušam našim veliju milost.
KONDAK: Svete i bogoglasne propovijednike, prvake učiteljâ, Gospode, k sebi si uzeo, da uživaju Tvoju dobrotu i pokoj. Jer njihovi ti napori i smrt više omilješe, nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji proslavljaš svoje svetitelje!

Bazilije Veliki, nadbiskup Cezareje Kapadocijske: Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Po povratku sa nauka jedno je vrijeme podučavao mladež u Cezareji, a zatim se uputi u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku kući Bazilije