Od 14. studenoga do uključivši 24. prosinca (Badnjak), prema Tipiku (crkvenom pravilu) traje Božićni post. Post nalaže odricanje od mesa, mliječnih i životinjskih proizvoda (mlijeko, sir, jaja).  Ulje, vino i riba su dozvoljeni svakog dana, osim srijede i petka, kao i na svetkovinu Uvoda presvete Bogorodice u Hram (21. studenoga), bez obzira u koji dan padne. Uz odricanje od hrane, najvažnije osobine posnog vremena jesu odricanje od grijeha, molitva, milostinja, ispovijed i pričest. Kršćanske Crkve bizantskog i svih drugih istočnih obreda (armenskog, koptskog, sirijskog…) od 15. studenoga do blagdana Rođenja Gospodnjega drže božićni post. To bi bio jedan vid istočno-kršćanskog “došašća”. Božićni post je vrijeme od 40 dana prije velikog blagdana 

 
Isus liječi i uskrsuje na život
 
U ono vrijeme dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.  I reče Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar će: "Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće." A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.

U subotu 14. studenoga 2020. u grabarskoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja služena je sveta liturgija za pokojnog biskupskog vikara i rektora mons. Ivana Pavkovića. Liturgijsko slavlje predvodio je križevački vladika mons. Milan Stipić a suslužili su: biskupski vikar Daniel Vranešić, žumberački dekan o. Nenad Krajačić, katedralni dekan o.Marjan Jeftimov, protojereji o. Milan Vranešić, o. Mihajlo Simunović i o. Željko Pajić, gornjogradski župnik o. Danijel Hranilović, o. Ivan Radeljak te svećenik zagrebačke nadbiskupije vlč. Borna Puškarić. Na liturgiji su sudjelovali i bogoslovi Križevačke eparhije. U prigodnoj propovijedi vladika Milan govorio je o velikom doprinosu pokojnog vikara Pavkovića. “Tijekom svog života kao vikar, rektor i župnik u Zagrebu učinio je mnogo dobra i po tome ga i danas mnogi svećenici i vjernici pamte. Za nas je od posebne važnosti što se bavio prevođenjem i izdavanjem dijela ponajprije liturgijskog i pastoralnog sadržaja. Ta djela za cijelu našu Križevačku eparhiju imaju neprolaznu vrijednost” – kazao je između ostalog vladika. Okupljenim vjernicima na kraju liturgijskog slavlja obratio se grabarski župnik Milan Vranešić koji je prisutnim vjernicima prikazao

U četvrtak, 12.studenoga 2020. godine, na blagdan sv. Jozafata, biskupa i mučenika, istoimena grkokatolička župa u Rajevu Selu, proslavila je naslovnika crkve i župe, ove godine uz nešto manji broj kako svećenstva tako i vjernika, sukladno preporukama stožera civilne zaštite. Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga služio je vladika križevački mons. Milan Stipić, uz susluženje vikara slavonsko-srijemskog o. Vladimira Sedlaka, dekana srijemskog o. Romana Stupjaka, gvardijana Franjevačkog samostana u Dubravama fra Niku Josića, svećenika Zadarske nadbiskupije don Slavka Ivoša te domaćeg župnika o. Olega Zakaljuka. Vladika Milan u propovijedi je govorio o stradanju sv. Jozafata Polockog za jedinstvo vjere i Crkve, koji je kao dobri pastir položio život svoj život za svoje ovce upravo poput samoga našega Spasitelja Isusa Krista. ''To je zapravo kruna kršćanskoga života, biti ovjenčan slavom Nebeskoga kraljevstva.'' Naglasio je kako mi trebamo biti poput stada sljediti našega pastira, možda ne u muci do krvi kao sv. Jozafat, ali sigurno u pobožnosti i revnosti prema Kristu kako nam je i sveti biskup Jozafat pokazao.''  


 

''Kada dijelimo siromasima, ulazimo još više u Svetinju nad Svetinjama i prinosimo žrtvu na još višem oltaru kojega je sam Bog podigao, koji se sastoji od ljudske duše. Jer tijelo drugoga čovjek je uistinu tijelo samoga Krista"

TROPAR, glas 8.: Poput ognja zasjala je dobrota tvojih usta i obasjala je svemir. Svijetu steče ne od srebra blago, i nama pokaže poniznosti visinu. A ti, učeći svojim riječima, oče Ivane Zlatousti, moli Riječ, Krista Boga, da spasi naše duše.


 

TROPAR nedjeljni, glas 6.: Anđeoske sile pojaviše se na grobu Tvojem, a stražari kao mrtvi popadaše. Marija stajaše kod groba tražeći prečisto tijelo Tvoje.  Pokorio si pakao, koji Te nije mogao obmanuti, sreo si Djevu, dajući život. Uskrsnuo si iz mrtvih, Gospode, slava Tebi!

TROPAR bestjelesnima, glas 4.: Vođe nebeskih vojska! Molimo vas svagda mi nedostojni, da nas zaštitite svojim molitvama i očuvate nas pod okriljem vaše bestjelesne slave. Ponizno pred vama prostrti, kličemo: Izbavite nas od nevolja, vojskovođe višnjih sila!

KONDAK: Vojskovođe Božji, sluge božanske slave, načelnici anđela i vođe ljudi: Molite za nas ono što nam je od koristi i veliku milost, jer vi ste vođe bestjelesnih sila.


 

Emisija ''Izdvojeno:'' (LaudatoTV) 'Imamo li pravo u demokratski uređenoj zemlji ugrožavati nečiji život da dokažemo svoje protivljenje nekom zakonu?'

Pogledajte emisiju na linku: https://www.facebook.com/laudato.hr/videos/868501930354021 

Autor Laudato/M.D. Fotograf Laudato Objavljeno: 04.11.2020 21:01 

U posljednje vrijeme zapljusnuti smo valom neviđena nasilja nad kršćanima i crkvama, koji prijeti sve većom eskalacijom. Što se i zašto događa razgovarali smo s kancelarom Križevačke eparhije, o. Livijom Marijanom, koji budno prati sva zbivanja u svijetu i crpi informacije na izvorima te novinarom Goranom Andrijanićem, koji se nedavno s obitelji odselio u Poljsku, katoličku zemlju u kojoj hrabri vjernici moraju braniti crkve od tisuća nasilnih demonstranata. Otkad je počeo progon kršćana na Bliskom istoku,

 
VATIKAN/DUBROVNIK/RIJEKA (IKA) 04.11.2020. / 12:00

Papa Franjo imenovao je dosadašnjeg dubrovačkog biskupa Matu Uzinića riječkim nadbiskupom koadjutorom, objavljeno je na blagdan sv. Karla Boromejskog, 4. studenoga, istovremeno u Vatikanu i Hrvatskoj. Nadbiskup Uzinić je do sada gotovo deset godina služio, vodio i brinuo se o dubrovačkoj Crkvi, što će i nastaviti činiti dok se ne odredi njegov nasljednik.

Životopis

Nadbiskup Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje je završio osnovnu školu. Formacijski put ga dalje vodi u Split, u gimnaziju i Nadbiskupsko sjemenište. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, upisuje Teološki fakultet u Splitu na kojem završava studij filozofije i teologije 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine. Nakon ređenja obnašao je pastoralnu službu

‘Svećenici moraju biti skromni, njihova je zadaća odgajati vjernike u slobodi savjesti, a ne opservacije o dnevnoj politici’

Foto: Tomislav Stipić

Drevna Križevačka eparhija za vjernike katolike istočnog obreda dobila je svog 14. po redu vladiku u osobi mons. Milana Stipića, dosadašnjeg apostolskog administratora. Vladika Stipić najmlađi je biskup u Hrvatskoj i deveti najmlađi u katoličkom svijetu. Razgovor smo vodili u njegovom uredu u eparhijskom ordinarijatu kojega je nakon više od 60 godina vratio u Križevce gdje je i sjedište eparhije. Otvoren, komunikativan, prijateljski nastrojen prema medijima rado je odgovarao na pitanja što možda nije svojstveno svim katoličkim biskupima u Hrvatskoj, ali je svakako osvježenje. Biskup Stipić progovorio je o odnosu grkokatolika i pravoslavnih, brojnim izazovima koji ne zaobilaze Hrvatsku, društvu i Crkvi, svom viđenju treba li se Crkva miješati u politiku, Vatikanskim ugovorima i Papinoj podršci gay parovima.

Poštovani vladiko, osim što ste najmlađi biskup u hrvatskom katoličkom episkopatu, deveti ste najmlađi biskup u svijetu. Tih osam koji su od Vas mlađi svi dolaze iz istočnih katoličkih crkava. Zašto su katolički biskupi istočnog obreda uvijek najmlađi, jesu li istočne crkve same po sebi mlađe vjernicima i svećenstvom, ili vas je malo pa je teže izabrati biskupe?

Nije nas baš tako malo kako se misli, istočnih katolika je u svijetu 25 milijuna. Istočne crkve imaju svoj Sinod koji autonomno izabire biskupe, papa ih samo potvrdi. To je praksa u Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi i grkokatoličkim crkvama na Bliskom istoku. Inače je neka tendencija da se kod istočnih katoličkih crkava, ali i kod pravoslavnih biraju mlađe vladike. Spontano je to postala tradicija, na neki način. Tako da ni moj slučaj nije izuzetak. Makar, u našoj Križevačkoj eparhiji

U subotu, 24. listopada 2020., tijekom svoga boravka u Hrvatskoj, generalna poglavarica Sestara Reda svetog Bazilija Velikog časna majka Marcela Runcan, prethodno saslušavši mišljenje sestara, imenovala je predstojnicom Vice-provincije svetih Bazilija i Makrine sestara Bazilijanki u Hrvatskoj s. Anastaziju Pitka, članicu Provincije sestara vasilijanki svetog Arkanđela Mihaela sa sjedištem u Osijeku. S. Anastazija će svoju službu obnašati kao izaslanica Generalne uprave Reda tijekom jedne godine. U novu vice-provincijalnu upravu ušle su i s. Serafina Šapina, kao zamjenica predstojnice, i s. Magdalena Dorić, kao ekonoma. Sestre bazilijanke (vasilijanke) prisutne su u Hrvatskoj od 1915. kada su na poziv Križevačkog vladike Dionizija Njaradi došle iz Slovitskog samostana u Ukrajini u Križevce. Godine 1920. osnovan je novi samostan u Šidu kojem su pripadale sestre pretežno ukrajinskog i rusinskog podrijetla, dok su sestre Hrvatice ostale u Križevcima. Godine 1951. bazilijanski samostani diljem svijeta centralizirani su pod jednom Generalnom upravom u Rimu. Red Sestara Bazilija Velikog međunarodni je katolički istočni red Papinskog prava. U Hrvatskoj danas žive i djeluje oko 40 sestara u dvije veće jedinice: Vice-provincija svetih Bazilija i Makrine sa sjedištem u Križevcima (samostani u Križevcima, Sošicama, Zagrebu) te Provincija svetog Arkanđela Mihaela sa sjedištem u Osijeku (samostani u Osijeku, Zagrebu, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Prnjavoru (BiH) i Kijevu u Ukrajini.