- Detalji

- Detalji
Robert Taft
Duh istočnih obreda
Povijesna vrijednost svega što je dosad rečeno nije upitna. Međutim, mi nismo "antikvarijanci". Naše početno pitanje ostaje: jesu li istočni obredi i danas živa snaga u Crkvi? Ima li uopće kakvog značajnog mjesta u suvremenoj Crkvi za nešto "istočno"? Ne smijemo pomiješati "istočno" i "orijentalno" kad govorimo o istočnim kršćanskim tradicijama. Ono "istočno" kod istočnih obreda bilo je zapravo Istočno rimsko carstvo, veliki dio kojega danas leži na "zapadu". Istina da neki istočni kršćanski obredi odišu nekom, za zapadnjaka, čudnom i egzotičnom atmosferom. Ali, odjielo ne čini čovjeka. Bit istočnog kršćanstva ne može se suziti na određene egzotične aspekte njihovih obreda i napjeva, koji su ipak proizvod vremena i podložni su promijeni.
Istočno katoličanstvo nije katoličanstvo u nekom starinskom ruhu, već određeni "stil" kršćanstva, poseban kršćanski "duh" koji je trajne vrijednosti. Ono je jednako prihvatljivo i uklopljivo u povijesnu i kulturnu evoluciju svijeta kao što su to zapadne tradicije, kako nas to sada uči
- Detalji
POVODOM 150. OBLJETNICE PROGLAŠENJA SVETOGA JOSIPA ZAŠTITNIKOM SVEOPĆE CRKVE
(Neslužbeni prijevod, IKA, Zagreb)
Očevim srcem (Patris corde): tako je Josip volio Isusa, kojega sva četiri Evanđelja nazivaju „sinom Josipovim“.[1]
Matej i Luka, dvojica evanđelista koja ističu njegovu osobu, govore malo, ali dovoljno kako bi se jasno vidjelo kakav je otac bio i koje mu je poslanje povjereno od Providnosti.
Znamo da je bio skromni stolar (usp. Mt 13, 55), zaručen s Marijom (usp. Mt 1, 18; Lk 1, 27); „čovjek pravedan“ (Mt 1, 19), uvijek spreman izvršiti volju Božju očitovanu u njegovom Zakonu (usp. Lk 2, 22.27.39) i kroz četiri sna (usp. Mt 1,20; 2,13.19.22). Nakon dugog i zamornog putovanja od Nazareta do Betlehema, svjedočio je Mesijinu rođenju u staji, jer drugdje „za njih nije bilo mjesta“ (Lk 2, 7). Svjedok je štovanja pastira (usp. Lk 2, 8 – 20) i mudraca (usp. Mt 2, 1 – 12), koji su predstavljali izraelski narod i poganske narode.
Opširnije: APOSTOLSKO PISMO PATRIS CORDE (OČEVIM SRCEM) PAPE FRANJE
- Detalji
TROPAR, glas 3.: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja! Jer učini moć Gospod rukom svojom. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.
TROPAR Ocima, glas 2.: Ti si opravdao praoce po vjeri i po njima si već unaprijed odabrao Crkvu iz svih naroda za zaručnicu. U slavi se raduju sveti, jer je iz njihova sjemena proizišao blagoslovljeni plod, ona koja je Tebe bez sjemena porodila. Po njihovom zagovoru, Kriste Bože, smiluj nam se!
KONDAK, glas. 6.: Vi se ne pokloniste rukotvorenom liku, nego oboružani nevidljivom snagom, o presretni, proslaviste se u ognjenoj muci. Stojeći pak usred nepodnošljivog plamena, prizivatse Boga: Požuri, o Milosrdni, i pohitaj nam milostivo u pomoć, jer Ti to možeš i hoćeš!
KONDAK Luciji, glas 3.: Slavnu tvoju borbu veličamo žarkom ljubavlju, slaveći te i štujuć kao čistu djevicu i pobjednicu, jer nisi tražila druge ljepote do li Kristove! Prezrela si sve što je prolazno, mudra Lucijo, i kad ti odrubiše glavu okrunjena si krunom neprolaznosti.
POSLANICA, zač. 257. (Kološanima 3, 4-11)
Braćo, kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.
EVANĐELJE, zač. 76. (Luka 14, 16 - 24)
U ono vrijeme reče Isus: Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«
»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«
- Detalji
Baština i genij kršćanskog istoka
Do sada smo se zadržali na liturgijskom razvoju istočnih obreda. To je bilo nužno zato jer se razvoj jedne religijske kulture može promatrati samo u konkretnim oblicima što ih ona prihvati ili stvori kako bi izrazila svoj unutarnji genij. Ali, kao što smo vidjeli, obred je mnogo više od samih ceremonija. Zadržimo se sada na onom što je Pio XII nazvao “vlastitom baštinom” i “vlastitim genijem i temperamentom” kršćanskog Istoka.
Onaj tko proučava povijest Crkve ne može a da ne primijeti kako se život prve Crkve najvećim dijelom odvijao u istočnom dijelu Rimskoga carstva. Crkva je rođena na Istoku. Stoljećima je Istok dominirao njezinim životom i načinom mišljenja. Tek u 8 stoljeću težište se prebacilo na Zapad. Do tada su istočne Crkve već dobrano ostavile svoj pečat na budući razvoj Crkve. Litanijski niz njihovih Svetih otaca i naučitelja – Ignacija Antiohijskog, Efrema Sirskog, Atanazija Aleksandrijskog, Ćirila Jeruzalemskog, Ćirila Aleksdandrijskog, Grgura iz Nise, Bazilija Velikog, Grgura Nazijanskog, Ivana Zlatoustog, Ivana Damašćanskog – je bez premca. Kršćanska teologija i monaštvo započeli su najprije na Istoku da bi kasnije bili prihvaćeni i obogaćeni na Zapadu. Punih 900 godina sveopći crkveni sabori (koncili) održavali su se na Istoku. Tamo su se vodile velike i slavne bitke za kršćansko pravovjerje. Molitve koje su nastala u istočnim liturgijama (Kyrie eleison, Slava Bogu na visini, Vjerovanje, Jaganjče Božji) i danas se pjevaju u čitavoj Katoličkoj Crkvi.
Koja su barem neka od mnogih iznašašća tog kršćanskog genija što su potekla iz četiriju velikih istočnih sjedišta, koja su preko 1000 godina bila raskrižja svjetskog misaonog i civilizacijskog razvoja? Svako od četiriju patrijarhatskih sjedišta (Aleksandrija, Antiohija, Jeruzalem i Carigrad) na svoj je vlasiti način odigrao posebnu ulogu u stvaranju zajedničkog nasljeđa Katoličke Crkve. Iz Antiohije je sv. Pavao krenuo u evangelizacijski pohod po svijetu, dok je sv. Petar bio njenim prvim biskupom. Njegov nasljednik, sv. Ignacije, i danas se pamti zbog svog slavnog mučenišva kao i zbog posebnog kristovskog duha koji zrači iz njegovih poslanica Crkvama u Maloj Aziji. Proslavljene teološke škole antiohijske tradicije zajedno sa Svetim ocima i naučiteljima koji su iz njih iznikli, ostaju do danas živa pokretačka snaga kršćanske teologije. Nema potrebe posebno naglašavati što smo nasljedili od Jeruzalema. Prvobitni oblik jeruzalemske liturgije sv. Jakova, brata Gospodinova, predak je i kolijevka svega kršćanskog bogoslužja. U crkvama Jeruzalema, slavna akvitanska monahinja Egerija čula je po prvi puta Kyrie eleison, dok su se obredi Velikog tjedna iz Jeruzalema proširili po čitavome svijetu, i po Istoku i po Zapadu, zajedno sa
- Detalji

- Detalji

- Detalji

Opširnije: SV. IVAN DAMAŠĆANSKI - VELIKAN BIZANTSKE TEOLOGIJE
- Detalji
Robert Taft
PORIJETLO ISTOČNIH OBREDA
Kroz prva dva stoljeća poslije Krista u Istočnom su se rimskom carstvu oblikovale dvije glavne skupine Crkava, okupljene oko velikih sjedišta Antiohije u Siriji i Aleksandrije u Egiptu. Ova središta crkvenog života nisu bila samo najznačajniji gradovi Istočnog carstva, već i sjedišta apostolskog podrijetla. Sam sveti Petar je upravljao Crkvom u Antiohiji prije nego što je otputovao u Rim, dok je Aleksandrija također vukla podrijetlo od sv. Petra preko njegova učenika sv. Marka evanđeliste. Zbog ugleda ovih dviju apostolskih stolica njihove su liturgije i običaji vršili snažan upliv na manje Crkve koje su bile pod njihovim utjecajem. Evanđelje se najprije propovijedalo u velikim gradovima Carstva, a odatle se onda krenulo u evangelizaciju okolnih krajeva. Biskupi-misionari koji su bili posvećeni i poslani u evangelizaciju od strane biskupa starijih sjedišta gledali su na svoje posvetitelje kao na glavu i uzor, te su oponašali običaje Crkve-majke od koje su nastali.
- Detalji
Slično kao i u svetoj Četrdesetnici, kada smo bili u preduskrsnom lockdownu, evo nas sada u predbožićnom lockdownu. Nema sajmova, komodnog i masovnog shoppinga, ''uličnih advenata''. Štoviše, zatvoreni su kafići i restauranti, nema jutarnjih kava i večernjih piva, pizza i kuhanog vina. I što je posebno teško i tužno, mnogi su ostali bez posla i zarade. Tradicionalno već, predbožićna sezona i komercijalni Božić bili su zimski boom za cijelu ekonomiju. Sada se moramo stisnuti i preživjeti ovo. Za nas kršćane, božićni post ili advent ili došašće i nije vrijeme izvanjske zabave, trošenja i prejedanja, nego vrijeme posta, odricanja, duhovne priprave za jedan od najvećih blagdana naše vjere. Međutim, ostat ćemo i mi zakinuti jer ne možemo komotno ni u crkvu s najnovijim restrikcijama. Kako smisleno proživjeti, a ne samo preživjeti ovo vrijeme? Okolnosti su nas sve ''stjerale'' u kuću, u stan. To je pogotovo mučno za mlade. No, ako malo zastanemo i razmislimo, ipak nije tako strašno što nas je lockdown ''natjerao'' ili barem nam dao priliku da se malo okrenemo svojoj nutrini, sebi, svom dubljem i iskonskom ''ja''. Prilično smo zaboravili da imamo dušu i duhovnu dimenziju, i da nas upravo to čini ljudima, različitima od svega stvorenog oko nas. A duša ima svoje potrebe, svoj ritam, svoju hranu kao i tijelo. Duši su potrebni mir i tišina za autoreflekciju (razmišljanje o sebi), za osluškivanje dubokih glasova naše nutrine i za promišljanje o životu, njegovim plusevima i minusima, o bitnom i nebitnom, o prioritetima. Isto tako, mi smo bića odnosa jer stalno živimo u odnosu s drugima, bližnjima i daljnjima, s prirodom oko sebe, s medijima i svim informacijama koje nam se nude preko njih. Na koncu, duša ima transcedentalnu (onozemaljsku) dimenziju, ona
Stranica 3 od 26
Tražilica
Najave
MJESECOSLOV
20. siječnja:
Blagdan časnog oca našega Eutimija Velikog
TROPAR, glas 4.: Veseli se nerodna pustinjo i uzraduj ti koja nikad nisi veća bila jer je umnožio tvoju duhovnu djecu muž prepun duhovne volje, usadivši u njih pobožnost i poučivši ih uzdržljivošću i savršenim vrlinama. Po njegovim molitvama, Bože, umiri život naš.
KONDAK, glas 8.: U časnom rođenju tvojem svako je stvorenje našlo radosti a na božanstveni tvoj spomen, prepodobni, obradovahu se mnogobrojnim tvojim čudesima od kojih obilno podaj i našim dušama te nas očisti od skvrni grijeha da pjevamo: Aliluja!
21. siječnja:
Časni otac naš Maksim Priznavalac; Sveti mučenik Neofit i njegovi
TROPAR Maksimu, glas 8.: Pravovjerja nastavniče, pobožnosti i čistoće učitelju, svega svijeta svjetioniče, Bogom nadahnuti uresu monaha, premudri Maksime. Svojim si naukama sve prosvijetlio, frulo duhovna: Moli Krista Boga za spasenje duša naših.
KONDAK Maksimu, glas 8.: Ljubitelja svete Trojice – Maksima velikoga, koji je jasno naučavao božansku vjeru kako se slavi Krista u dvije naravi volje i djelovanja, doličnim pjesmama častimo, vjerni, kličući: Raduj se, propovjedniče vjere!
22. siječnja:
Sveti apostol Timotej; Časni otac mučenik Anastazij Perzijski
TROPAR Timoteju, glas 4.: Poučivši se dobroti, u svemu trijezan, odjenuo si se dobrom savješću kako i dolikuje svećeniku, te iz izabrane posude crpio otajstveno znanje. Vjeru sačuvavši, trku si dobro završio, apostole Timoteju: moli Krista Boga da se spase duše naše.
KONDAK svetima, glas 1.: Pjesmama proslavimo svetog apostola Timoteja, božanskog učenika i Pavlova suputnika, vjerni, i s njime čast iskažimo premudrom Anastazija koji je poput zvijezde zablistao u Perziji, koji naše duševne muke i tjelesne boli izgoni.
23. siječnja:
Sveti svećenik mučenik Klement; Sveti mučenik Atanangel
24. siječnja:
Časna majka naša Ksenija Rimljanka
TROPAR, glas 8.: U tebi je, majko, vjerno spašena slika i prilika Božja. Uzevši naime križ svoj pošla si za Kristom. Svojim djelovanjem učila si prezirati tijelo, jer je prolazno, a brinuti se dušu, jer je besmrtna. Stoga se, časna majko Ksenijo, s anđelima raduje duh tvoj.
KONDAK, glas 2.: Vršeći spomen tvojih izvanrednih čudesa, častimo te s ljubavlju i slavimo Krista koji ti je u svemu dao moć ozdravljanja: Njemu se svagda za sve nas moli.
FACEBOOK GRKOKATOLIČKA CRKVA U HRVATSKOJ: https://www.facebook.com/grkokatolickacrkva/?ref=bookmarks
GRKOKATOLIČKI LITURGIJSKI KALENDAR 2021.
TIPIK - BOGOSLUŽNI USTAV ZA 2021. GODINU
TIPIK - BOGOSLUŽNI USTAV ZA 2020. GODINU
KALENDAR 2020. JULIJANSKI STIL (UGKC)
BOGOSLUŽNI I MOLITVENI TEKSTOVI:
LITURGIJA SV. IVANA ZLATOUSTOG
MOLITVENO PRAVILO PRIJE PRIČESTI
ZAHVALNE MOLITVE POSLIJE PRIČESTI
GRKOKATOLIČKI MOLITVENIK 'GOSPODI, POMILUJ' (staroslavensko-hrvatski)
DUHOVNA MISAO
KRŠĆANIN SE RAZLIKUJE
“Kršćani imaju svoj svijet, svoj način života, vlastito mišljenje, riječi i djelovanje; drugačiji je pak način života, mišljenja, riječi i djela ljudi ovoga svijeta. Jedno su kršćani, a drugo oni koji ljube svijet; između njih je veliko odstojanje… Budući da je duh kršćanina uvijek zaokupljen razmišljanjima o onom nebeskom, on po milosti Duha Svetoga odražava vječna dobra; budući da je rođen odozgo, od Boga, on živi dostojanstvo djeteta Božjega… Obnavljanjem uma, smirenjem duha, ljubavlju i nebeskom privrženošću Gospodu, kršćanin se kao novo stvorenje razlikuje od ljudi ovoga svijeta… Kršćani imaju drugačiji svijet, drugačiju trpezu, drugačiju odjeću, drugačija zadoavoljstva, drugačije odnose, drugačiji način razmišljanja i stoga trebaju biti bolji od drugih” (Sv. Makarije Veliki)