U nedjelju, 27. siječnja 2019., u rimokatoličkoj župnoj crkvi sv. Nikole u Metliki (Slovenija) služena je Božanska liturgija sv. Ivana Zaltoustog šovodom svršetka Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Liturgiju je služio o. Mihajlo Hardi, župnik grkokatoličke župe sv. Ćirila i Metoda u Metliki uz služenje đakona o. Livija Marijana, kancelara Križevačke eparhije, a suslužili su dr. Silvester Fabijan, dekan novomeški, vlč. Primož Bertalanič, župnik metliški i kapelan vlč. Branko Jurejevčič. Liturgiju koja je služena na starocrkvenoslavenskom je pjevao Ekumenski zbor iz Slovenije, a propovijedao je dekan Fabijan. U ispunjenoj crkvi ozdvanjala je molitveno-duhovna baština krššćanskoga Istoka i sv. slavenske braće Ćirila i Metoda u izvrsnoj izvedbi slovenskoga Ekumenskoga muškog zbora.

VIDEO: https://web.facebook.com/edith.zeltner/videos/10218422642903394/ 

U subotu 26. siječnja 2019. godine u žumberačkom naselju Žamarija svečano je predstavljen novi broj godišnjaka Žumberački krijes. Na početku svečanosti u ime uredništva sve prisutne svećenike, predstavnike lokalnih vlasti i medija te mnogobrojne uzvanike pozdravio je glavni urednik stavrofor Milan Vranešić. Prije samih izlaganja repertoar svojih pjesama izveli su članovi KUD-a Marko Vukasović iz Samobora. U nastavku programa u uvodnom izlaganju glavni urednik prisutnima je govorio o povijesnom razvoju Žumberačkog krijesa koji neprekidno izlazi već četrdeset i jednu godinu. “Tijekom svog povijesnog razvoja Žumberački krijes imao je iznimno važnu ulogu u povezivanju Žumberčana koji su zbor raznih društvenih okolnosti napustili svoj zavičaj i potražili bolje uvjete života izvan svog zavičaja. Krijes je i na crkvenom planu tijekom posljednja četiri desetljeća prihvaćen ne samo kao onaj koji informira o određenim crkvenim događajima, već i kao onaj koji formira mišljenje u zajednici hrvatskih grkokatolika” – istaknuo je urednik. U nastavku programa ovogodišnji je Krijes javnosti predstavio ravnatelj parka Prirode Žumberak-Samoborsko gorje gospodin prof. Kristijan Brkić. On je u svom izlaganju govorio o osobnim iskustvima koje je doživio u žumberačkim domovima tijekom obilaska svog terena. Posebno je istaknuo kako je za žumberačko stanovništvo Krijes dio neizostavnog kućnog inventara koji se čita tijekom cijele godine.

Isus liječi slijepca u Jerihonu. 

"Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja!" (1 Timoteju 1, 15)

TROPAR: Neka se veseli nebo, neka se raduje zemlja, jer ikaza Gospod moć desnice svoje. On smrću satre smrt, prvijenac postade iz mrtvih, od ponora paklena izbavi nas, i dade svijetu veliku milost.

KONDAK: Uskrsnuo si iz groba, Milostivi! Istrgao si nas iz okova smrti! Sad se Adam veseli i raduje Eva. Proroci skupa s patrijarsima slave bez prestanka božansku moć Tvoje vlasti.

IPAKOJ: Zadivljene viđenjem sjajnoga anđela mironosice su shvatile Njegove poput rose svježe riječi: "Zašto tražite živoga u grobu? Ustao je ispraznivši grobove!" Spoznajte nepromjenjivoga, koji je trulež izmijenio, i kličite Bogu: Kako su divna djela Tvoja, jer si spasio ljudski rod!


 

Kardinal i metropolit Josip Bozanić: "Trebamo isktaknuti istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi"

 “Za Dan sjećanja na žrtve Holokausta izabran je 27. siječnja, dan oslobođenja Auschwitza, simbola stradanja šest milijuna Židova, simbola svih nacističkih i fašističkih logora širom Europe, pri čemu mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi....Ideologija rasizma, usmjerena protiv Boga i čovjeka, nastala je na neistini o čovjeku i o židovskom narodu, širila se mržnjom, do neizrecive mjere patnje, koju ni riječi ni slike ne mogu izraziti.... Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom. Na tome je tragu neprihvatljivo dopustiti da se danas ponovno budi bilo koji oblik antisemitizma. Nama kršćanima sasvim je jasno – kako je rekao i papa Franjo – da kršćanin ne može biti antisemit. Kršćanstvo i bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, jedno drugo isključuju” – rekao je zagrebački nadbiskup i metropolita Josip kardinal Bozanić prigodom Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve holokausta, u četvrtak, 24. siječnja, ispred zagrebačke katedrale, u jedinstvenom događaju kada je za tu prigodu na tornju zagrebačke katedrale postavljen natpis na hrvatskom i hebrejskom jeziku, dugačak 50, a širok 8 metara, na kojem stoji: “27. 1. – Dan sjećanja na žrtve holokausta – Međunarodni dan sjećanja na HaŠoa” i riječi iz Knjige proroka Izaije (56, 5): “Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime… dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno”.


 

 

U četvrtak, 24. siječnja 2019., u pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u zagrebu, održan je završni molitveni susret Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Tom je prigodom, nakon  pjevanja kora i navještaja Evanđelja, domaćin, protojerej stavrofor Slobodan Lalić, pozdravio okupljenr predstavnike kršćanskih Crkava i zajednica: predsjednika Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zvonimira Sekelja,  tajnika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. o. Juru Zečevića, kancelara Križevačke eparhije đakona Livija Marijana, predstavnike Baptističke Crkve Željka Mraza, Evangeličke Crkve Morana Rajkovića te Hrvatske starokatoličke Crkve Marija Čengića. Prenoseći pozdrave metropolita SPC zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića, Lalić je govorio o bratskom zagrljaju kršćanskih Crkava: “Nakon svih praznika koje vezujemo za božićni ciklus koji nazivamo zagrljajem Boga i čovjeka, sada nastavljamo našim međusobnim zagrljajem i susretom tokom ekumenske osmine, kretajući se od jedne do druge stanice, od jedne do druge vjerske zajednice, od jednog do drugog doma molitve, i evo dolazimo i do pravoslavne crkve, centralnog događaja molitvene osmine.” “Ovaj hram svjedok je ovakvih interkonfesionalnih međucrkvenih zajedničkih molitvi još od 1984. godine”, podsjetio je dr. Zečević...

Rodio se u svetačkoj obitelji u Nazijanzu (Kapadocija u Maloj Aziji) 330. g., gdje je njegov otac sv. Grgur bio biskupom. Skupa sa sv. Bazilijem studirao je na glasovitoj visokoj školi u Ateni. Nakon studija krstio se i zaredio za svećenika. Bio je biskup u Sassimi (372.) i Nazijanzu (374.), a carigradski patrijarh od 378. do 381., neustrašivo braneći pravovjerje protiv arijanskog krivovjerja koje je nijekalo da je Isus Krist Sin Božji te protiv makedonijevske hereze koja je naučavala da Duh Sveti nije Bog. Zbog zavidnosti nekih biskupa odlučio je napustiti Carigrad i preuzeti malu biskupiju u Nazijanzu, gdje je na biskupskom tronu naslijedio svoga oca. Napisao je oko 500 pisama i 240 poslanica. Ispjevao je i crkvene himne. Zbog dubokih teoloških misli dobio je nadimak teolog (bogoslov). Umro je 9. svibnja 390. godine. Dlavi se i 30. siječnja zajedno s Bazilijem Velikim i Ivanom Zlatoustom.

Stihire Večernje, glas 1.:
Presjekavši nerazumljivi mrak o Pismu, ušao si u nadnaravnu svjetlost i primivši otuda svjetlosne zrake sve si nas obogatio bogospoznajom, premudri Grgure, svjećnjače Crkve. Blistanjem svojih učenja odagnao si mračne oblake krivovjerja i nastanio se s anđelima gdje odzvanjaju slavljenički glasi: moli se neprestano za duše naše.

Grgure, drugi bogoslove i poznavatelju božanske svjetlosti, blistavi pisaru svete Trojice, o čijoj si neizrecivoj i božanskoj naravi naučavao, sada kada se naslađuješ Božjom svjetlošću spomeni se i nas koji te častimo i pomozi Crkvu koju si stekao. Jer tvoj nauk, kojim naučismo slaviti istobitnu Trojicu, pročuo se do nakraj zemlje.

Tropar sv. Grguru Bogoslovu, glas 1.:
Pastirska frula tvojeg bogoslovskog nauka* pobijedila je trube poganskih govornika.* Tebi, koji si istraživao dubine Duha,* bî darovana ljepota govora.* Moli Krista Boga, oče Grgure,* da se spase duše naše.

Kondak, glas 3.: Bogoslovskim tvojim jezikom raspleo si, o Slavni, obmanu krasnorječja govornika; odjećom pravovjerja, istkanom s nebesa, Crkvu si ukrasio. Ona, njome zaodjenuta, zajedno s nama, djecom tvojom, kliče: Raduj se, Oče, uzvišena glavo bogoslovlja.


 

Ekumenski hod uz geslo "Teži za samom pravdom“ (Pnz 16, 22) započeo je pjevanom Večernjom po istočnom obredu, koju je predvodio domaći župnik Aleksandar Hmilj. Pjevanje su animirale Sestre Bazilijanke. Sa svojim vjernicima i redovnicama na susretu su sudjelovali svećenici Katoličke Crkve: istočnog obreda Aleksandar Hmilj, zapadnog obreda slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, mons. Stjepan Belobrajdić, fra Goran Malenica, Robert Farkaš i Andrija Djaković, đakoni Domagoj Vidaković i Dominik Nedjeljković te Evangeličke Crkve župnik Josip Ivić i đakon Pavao Krešić. Ne skrivajući svoju radost što se taj važan susret događa prvi puta u njegovoj župi o. Hmilj je posvijestio kako je danas, više nego ikada, potrebno njegovati i izgrađivati, tako nam svima potrebno zajedništvo. Naglasivši u prigodnoj homiliji kako se u svakodnevnici susrećemo s mnogim nepravednim stvarnostima mons. Belobrajdić je ustvrdio kako je iskorjenjivanje tih nepravdi temeljni zahtjev pravednosti. "Zadatak nam je prihvatiti današnju Božju poruku: Teži za pravdom – tražeći putove pomirenja prije svega među nama kršćanima. Tako ćemo najbolje liječiti rane nepravdi. U tome možemo vidjeti priliku da pomognemo braći u potrebi- ali i oživotvoriti navještaj Isusov da se po malim pa i materijalnim stvarima- ostvaruje pravda“, rekao je mons. Belobrajdić dodavši da je među kršćanima izostala osnovna težnja onog tipično povezujućeg elementa – ljubavi. Naglasio je da se za pravednost ne može djelovati kao pojedinac, nego se ona za sve ljude moli i traži zajednički.

24. siječnja

Ksenija Rimljanka bila je jedinica rimskog senatora, imenom Euzebija. Ne htijući se udati, sa dvije svoje robinje napusti očev dom i pobjegne u Milas na otok Koa, gdje osnuje monašku zajednicu i sebi izabra ime Ksenija. Biskup ju je zaredio za đakonisu. Preselila se u carstvo nebesko 450. godine.

"Usidrena u luci božanskog zaljeva, nadvladala si valovlje ovosvjetskih nevera, i vodeći lađu svoje duše neoštećenu gorkim valima napasti, ostala si ispunjena otajstvenim teretom, časna majko Ksenijo!" (Stihira Večernje spomena časne majke Ksenije Rimljanke)


 

U utorak, 22. siječnja 2019., u konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, održana je jedna od molitvenih postaja ekumenske Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana (18. - 25. siječnja), u kojoj sudjeluje više Crkava i crkvenih zajednica u gradu Zagrebu. Tom prigodom zagrebački župnik i eparhijski ekonom o. Danijel Hranilović služio je s eparhijskim kancelarom đakonom Livijom Marijanom Moleben sv. ravnoapostolnoj braći Ćirilu i Metodu, obrativši se na početku poticajnom porukom: "Radujem se što ćemo danas, kao braća i sestre, ostvariti poslanje te zajedništvom postati blagovjesnici siromasima i slabima, što je i tema petoga dana molitvene osmine. I upravo smo mi, koji osluškujemo Božju riječ, pozvani biti nosiocima Radosne vijesti pravde i mira. Zato i želimo našim susretima za vrijeme ovogodišnje molitvene osmine težiti za pravdom... Želimo prepoznati Božji plan da po ljubavi zasja na zemlji Božje kraljevstvo kao jedna daleka zora vječnoga kraljevstva." Nakon otpjevanog Molebena u kojem se molitveno hvalilo i zazivalo svetu Braću zbog njihova neustrašiva naviještanja Evanđelja među slavenskim narodima i čuvanja jedinstva Kristove Crkve u teškim vremenima, nazočne je pozdravio i prigodnim se riječima obratio o. Petar Kozakijević, đakon i profesor, uime Srpske pravoslavne Crkve u Zagrebu. On je na početku sve pozdravio uime metropolite zagrebačko-ljubljanskoga g. Porfirija i svećenstva eparhije  te istaknuo da "do ekumenskih susreta ne treba da dolazi samo u određene dane u godini, već pod ekumenskim susretom treba smatrati svaki kontakt s braćom s kojim zbog spleta različitih okolnosti, nismo u euharistijskom jedinstvu...

U nedjelju, 20. siječnja 2019., u Franjevačkom klerikatu i crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu, služena je Božanska liturgija sv. Ivana Zlatoustog u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Služio je o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka, u zajedništvu s o. Ivanom Čupićem OFM, župnikom Mirlovića, o. Antom Žderićem, župnikom Gospe Fatimske u Splitu, don Dankom Kovačevićem, kapelanom iste župe, fra Markom uime samostanskih fratara te đakonom Livio Marijanom, eparhijskim kancelarom i podđakonom Andrijom Savyakom. Pjevanje je vodio bogoslov Jan Jakubov, a pjevali su fratri klerikata na čelu s fra Domagojem Runjem, gvardijanom samostana. Uvod u bizantski obred i liturgiju sv. Ivana Zlatoustog dao je o. Livio Marijan, a na evanđeosku prispodobu o bogatom mladiću kojega je Isus zavolio i pozvao o. Milan Stipić. Nakon ove jedinstvene prilike za upoznavanje jednog istočnog katoličkog obreda, u čemu su brojni prisutni vjernici sudjelovali, samostanska braća i služitelji su se okupili oko zajedničkog bratskog stola u srdačnom druženju. Oci franjevci su s velikom ljubavlju, koja je uvijek istaknuti dio njihove karizme ugostili grkokatoličke služitelje i vjernike. Fotoalbum: