KANON IZGUBLJENOGA SINA

Monaha Josipa, glas 2. (Posni Triod)

 Pjesma 1.

Irmos: Preuzmi pjesmu Mojsijevu, dušo moja, i kliči: «On postade pomoćnik moj i izbavitelj, on je Bog moj njega ja ću slaviti!»

            Pripjev:   Slava tebi, Bože naš, slava tebi.

Isuse, Bože moj, primi sada i mene dok se kajem poput rasipnoga sina: čitav sam svoj život živio u nemaru i izazivao srdžbu tvoju.

Božansko nasljedstvo koje si mi nekoć dao spisako sam u zlu. Otišao sam delako od tebe i živio poput rasipnoga sina, samilosni Oče: Primi sada i mene koji se vraćam.

Otvori širom svoj očinski zagrljaj te primi sada i mene poput raispnoga sina, milosrdni Gospode, kako bih te hvalom slavio.

Slava: I sada:  Pokaži mi dobrotu svoju, Bože, i budi mi dobrostiv. Ne gledaj na mnoštvo mojih prijestupa po svetim molitvama Majke svoje.

Povodom 10. obljetnice rada Katedralnog zbora Križevci, u petak, 22. veljače 2019. bit će otvorena "Godina Katedralnog zbora", u Katedrali Presvete Trojice u Križevcima. U 19 sati vladika križevački Nikola Kekić služit će Moleben presvetoj Bogorodici, a zatim će u 19,30 sati u Biskupskoj rezidenciji biti kratki program: prigodni govori biskupa, župnika, dirigenta i uzvanika te projekcija "100 fotografija za 10 godina", biskupska rezidencija.


 

Zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić predvodio je u Rimu proslavu blagdana sv. Ćirila i Metoda koji se prema rimskome običaju slavi 14. veljače, na dan kada je 869. godine sv. Ćiril preminuo upravo u Vječnom Gradu (Izvor: IKA, Zagreb)

Na svečanom euharistijskom slavlju u bazilici Sv. Klementa, gdje je pokopan sv. Ćiril, koncelebrirali su predsjednik Papinske crkvene akademije mons. Giampiero Gloder, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te osamdesetak svećenika. Proslavi su nazočili i diplomatski predstavnici različitih slavenskih država u Rimu, među njima veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić i veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici Josip Gelo. Svake godine jedan od četiri papinska slavenska zavoda (češki, hrvatski, slovački i slovenski) organizira proslavu; ove godine ta časna obveza pripala je Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Stoga je na početku euharistijskoga slavlja rektor Zavoda preč. Bože Radoš izrazio radost što ove godine, točno na 1150. obljetnicu preminuća sv. Ćirila, može pozdraviti sve nazočne na proslavi, osobito kardinala, dvojicu nadbiskupa, djelatnike raznih rimskih dikasterija te članove Diplomatskoga zbora pri Svetoj Stolici i Talijanskoj Republici čije zemlje imaju posebne veze sa slavenskim apostolima.

Otvori nam, Gospode, naručje Očevo, jer smo lutali i u svome životu mnoge ludosti počinili. Opet vidimo neiscrpivo bogatstvo Tvoje milosti, Spasitelju. Ne prezri sada srca naša koja se svim svojim žarom obraćaju Tebi, Gospode, i umilnim glasom vape: Sagriješismo, Oče, protiv neba i pred Tomo (sjedalan Jutrenje).

TROPAR: Anđeoske sile pojaviše se na grobu Tvojem, a stražari kao mrtvi popadaše. Marija stajaše kod groba tražeći prečisto tijelo Tvoje. Oplijenio si pakao, a ga nisi iskusio, susreo si Djevu, dajući život. Uskrsnuo si iz mrtvih, Gospode, slava Tebi.

KONDAK, gl. 3.: Udaljih se nerazumno od očinske slave Tvoje.  Živeći grešno rastepoh bogatstvo što si mi ga dao. Zato kao rasipni sin vapijem tebi: Sagriješih pred Tobom, Oče milosrdni. Primi me raskajanog i učini me kao jednoga od najamnika.


 

U srijedu, 13. veljač2 1019., Eparhija Lungro u Kalabriji (Italija) koja okuplja katolike bizantskog obreda uglavnom Italo-Albance i Italo-Grke, započela je proslavu stote obljetnice utemeljenja. Božansku liturgiju u Katedrali sv. Nikole u Lungru služio je mons. Donato Oliverio, biskup eparhije koju je 13. veljače 1919. Apostolskom konstitucijom Fideles graeci ritus ustanovio papa Benedikt XV. Slavlju je prisustvovao kardinal Leonardo Sandri, prefekt Kongregacije za Istočne Katoličke Crkve, kardinal Ernest Simoni, zadnji preživjeli prelat ateističkog progona vjernika u komunističkoj Albaniji, biskup Giorgio Demetrio Gallano, eparha grkokatoličke biskupije Piana degli Albanesi na Siciliji, nadbiskupi i biskupi Biskupske konferencije Kalabrije, biskupi iz drugih talijanskih krajeva, Albanije, Kosova, Grčke, Mađarske, svećenici eparhije i drugih biskupija. Uz mnoštvo naroda iz cijele eparhije, slavlju su nazočili i predsjednik Republike Albanije Ilir Meta, veleposlanici Albanije pri Svetoj Stolici i Italiji, državni i vojni dužnosnici pokrajinâ i gradova. Eparhija Lungro ima 30 župa u 4 talijanske regije: Abruzzo, Basilicata, Kalabrija i Puglia te pokrajina Bari, Cosenza, Lecce, Rim i Torino. Također, ima župu i u Buenos Airesu, Argentina. Italo-Grci su ostatak grčkog stanovništva još iz antičkih vremena na jugu talijanskog poluotoka, dok Italo-Albanci vuku podrijetlo od albanskih doseljenika u vrijeme turskih ratova. Sačuvali svoj jezik i kulturu te bizantski obred kojega služe na grčkom, albanskom i talijanskom jeziku (http://www.jemi.it).

Video: https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=kdq2YWRvNSo 

 

Ovoga tjedna iz tiska je izišla knjiga Liturgika grčko-slavenskog obreda rad pokojnog svećenika dr. Jurja Pavića. Knjiga na ukupno 244 stranice sa veoma lijepim grafičkim prilozima u svom sadržaju obrađuje teme iz domene bizantske liturgijske baštine s osobitim naglaskom na bogoslužja u grkokatoličkoj Križevačkoj eparhiji. Autor ovog iznimnog djela je pokojni svećenik grkokatoličke Križevačke eparhije dr. Juraj Pavić dugogodišnji profesor i dekan na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Djelo Liturgika grčko-slavenskog obreda donosi na znanstveni način obrađen razvoj liturgija kroz povijest. Autor se u svom znanstvenom radu koristio iznimno bogatom bibliografijom i raznim izvorima koji ovom djelu daju posebnu važnost. U prvom djelu rada profesor Pavić piše o svetim mjestima, zatim o svetim stvarima te nastavlja s cjelinom o liturgijskim činima. U zasebnoj cjelini koja nosi naslov Liturgije autor detaljno opisuje razvoj same liturgije kroz stoljeća. Poseban je naglasak stavljen na opis Liturgije pretposvećenih darova kojoj je autor posvetio četrdesetak stranica. U nastavku slijedi opis zborne liturgije ili koncelebracije. Nadalje se u radu opisuju i ostala izvanliturgijska bogosluženja, a djelo završava opisom blagdana i postova. Knjiga dr. Pavića prvi je rad takve tematike na tlu Hrvatske koji na sustavan način čitatelju približava svo bogatstvo istočne liturgije unutar Katoličke crkve. Na području istočnog bogoslovlja dr. Pavić neprikosnoveni je autoritet na čijim su radovima studij završile generacije studenata zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Konačno objavljivanjem ove knjige širi broj čitatelja moći će se upoznati sa istočnom katoličkom liturgikom koja je neiscrpna duhovna riznica za život današnjeg čovjeka. U suradnji sa katoličkim bogoslovnim fakultetima i drugim ustanovama ovo kapitalno djelo biti će tijekom godine svečano predstavljeno u Zagrebu, Splitu, Zadru, Rijeci i u ostalim gradovima u Republici Hrvatskoj.

Župa Petrovci skupa s općinskim djelatnicima programa „Zaželi“ obilježila 27. svjetski dan bolesnika

Spomendan ukazanja presvete Bogorodice u Lurdu, 11. veljače, neizostavan je dio duhovnog i liturgijskog života grkokatoličkih župa rutenske tradicije u našoj eparhiji i šire. Uoči samoga spomendana ukazanja, već više od stoljeća, u ovim se župama moli devetnica u čast Bogorodičina ukazanja u Lurdu. Na sam dan se na nakanu bolesnika u župama služi svečanija sveta liturgija, a ponegdje dijeli i bolesnička pomast. Na poticaj petrovačkoga župnika mr.sc. Vladimira Sedlaka djelatnici programa „Zaželi“ s područja općine Bogdanovci okupili su se također na spomendan Gospe Lurdske, u općinskoj vijećnici, u Petrovcima, kako bi obilježili 27. svjetski dan bolesnika kojeg je ustanovio sveti papa Ivan Pavao II, kako bi skrenuo pažnju i potakao na promišljanje o dimenziji patnje i bolesti u ljudskome društvu, te dostojanstvu čovjeka bolesnika i patnika.

 

Večernji list, 10. veljače 2019., Tomislav Vuković i Darko Pavičić

Dr. sc. Ervin Schuster (85), zagrebački radiolog, jedan je od zagrebačkih Židova za čije su spašavanje zaslužni zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac i Katolička crkva u Hrvatskoj, a ponajviše ondašnji križevački biskup dr. Janko Šimrak, za kojega se dr. Schuster zalaže da dobije titulu Pravednika među narodima premda ga je komunistički režim žigosao zbog tobožnjeg progona Židova. Dr. Schuster svoje je svjedočanstvo dugo skrivao od javnosti, a sada izlazi kao svojevrstan kuriozitet upravo pred ovogodišnje Stepinčevo, kada se Katolička crkva u Hrvatskoj svake godine na 10. veljače prisjeća herojskog držanja kardinala Stepinca. Zle slutnje 1941. imala je njegova majka, koja je preporučila da se obitelj pokrsti uz pomoć obiteljskih prijatelja sa Žumberka jer je, kako je tvrdila, njihov kler tolerantan i liberalan kod pokrštavanja, pa su sin Ervin i majka Bojana na zagrebačkom Gornjem gradu u ljeto 1941. obredom krštenja prešli na grkokatoličku vjeru .– Obred je bio vrlo jednostavan i bez administrativnih ili inih komplikacija. Moj je otac u međuvremenu umro, a baka, koja je živjela zajedno s nama, nije pristala pokrstiti se. Saznavši da se jedne noći sprema veliko hapšenje i odvođenje Židova, majka me upozorila da, kada netko noću zalupi kućnim vratima, podvučem pod krevet i da ne smijem dati nikakvih znakova da se tamo nalazim. Nažalost, sve se to i zbilo, a ja nikada kasnije nisam uspio saznati gdje su majka i baka likvidirane. Kućepazitelj, izrazito pouzdan i dobronamjeran gospodin, sljedeće me jutro predao s mojim stvarima mojoj teti gđi Rosi Sinnreich, koja me odmah odvela u zagrebačko Grkokatoličko sjemenište, Ćirilometodska ul. br. 1, gdje me je vrlo osjećajno i s puno samilosti primio rektor sjemeništa g. Đuro Višošević. Ostavši u sjemeništu pod mojim pravim imenom i prezimenom, gdje sam proboravio 2-3 mjeseca, jednoga sam jutra upozoren da se zovem Pavao Bastašić iz sela Bastašića blizu Krašića – prisjeća se dr. Schuster. No, kako mu je u Zagrebu bio život i dalje u opasnosti, biskup Šimrak, koji je već tada bio pod stalnim motrenjem policije, predložio je da s njim odem u Križevce u biskupski konvikt.

10. veljače (XXXIII. po Duhovima)

Kondak, glas 3.: Prikažimo Gospodu uzdahe carinika i, premda grješnici, približimo se Njemu kao Vladaru. On želi da se svi ljudi spase i daje oproštenje svima koji se kaju. Jer, premda Bog koji je bez početka kao i Otac, On radi nas čovjekom postade.

Stihire

Braćo, ne molimo se poput farizeja, jer tko se uzvisi bit će ponižen. Zato se ponizimo pred Bogom i posteći sa carinikom zavapimo: "Bože, očisti nas grješne."

Farizej uznositošću ponižen, a carinik kajanjem uzvišen, pristupiše Tebi, jedinomu Vladaru. Onaj hvaleći se izgubi svoje blago, a carinik ničim se ne hvaleći postade dostojan darova. Daj i meni takvih uzdisaja, Kriste Bože, jer si Čovjekoljubac.

Svemogući Gospode, znam koliko vrijede suze pokajanja: Ezekijela su spasile od vrata smrti, grješnicu su izbavile iz dugogodišnjih grijeha, a carinika uzdigle iznad farizeja. Zato Ti vapijem: Pribroji i mene k njima i pomiluj me! (Večernja Nedjelje o cariniku i farizeju, Posni tropjesnec/triod)


 

KANON NEDJELJE O CARINIKU I FARIZEJU - MOLITVA ZA OPROŠTENJE, ISKRENOST I PONIZNOST

 S Nedjeljom o cariniku i farizeju zakoračili smo u vrijeme neposredne priprave za Veliki i časni post - Svetu četrdesetnicu i hod prema Pashi. Vrijeme je to najbogatije duhovnim temama i molitvenim tekstovima koja se tiču svakoga kršćanina i koji su svakom kršćaninu, ali i čovjeku kao takvom, itekako potrebni za zdrav psihički i duhovni život. Kanon je rukovet od tri, osam ili devet pjesama posvećen jednoj evanđeoskoj ili duhovnoj temi, blagdanu ili svecu. Svaka pjesma kanona ima: početni "irmos" (tropar koji sabire biblijsku pjesmu), zatim nekoliko tropara i zaziva s temom kanona (ovdje na temu carinika i farizeja) i završni bogorodičan. Kanon se moli tako da se najprije izmole uobičajene uvodne molitve (Načalo), zatim redom kanon i na kraju uobičajeno završetak: Slava Ocu, I sada, triput "Gospode, pomiluj" i "Molitvama Bogorodice i svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sina Boga živoga, pomiluj nas". Ovaj molitveni kanon je posebno prigodan za ovu nastupajuću nedjelju i tjedan koji joj slijedi, ali i u svako drugo doba, kao molitva za oproštenje, iskrenost i poniznost.

KANON CARINIKA I FARIZEJA, glas 6., monaha Jurja

Pjesma 1 (Mojsijeva)

Irmos: Prošavši hodom dubinu morsku kao po suhu, Izraelci gledahu progonitelja faraona kako se utapa i glasno klicahu: Zapjevajmo Bogu pjesmu pobjedničku!

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Potičući prispodobama sve ljude na popravljanje života, Krist pozdiže carinika u njegovoj poniznosti, a ponizuje uznositost farizeja.