U utorak, 28. rujna 2021, u biskupskom dvou u Križevcima, vladika Milan Stipić, biskup križevački primio je preuzvišenoga gospodina Jovaniya (Ivana), biskupa Koptske pravoslavne Crkve (Koptski patrijarhat Aleksandrije) za Srednju Europu, koji je došao u pratnji svećenika o. Tadrosa Riada i đakona o. Magdya. Uz vladiku susretu su nazočili o. Vladimir Simunović, eparhijski kancelar i o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik. Koptski je biskup izložio vladiki Stipiću stanje Koptske Crkve u Europi, gdje sve više Kopta doseljava iz Egipta i gdje se postupno osnivaju župne zajednice za njihovu pastoralnu skrb. Posebno je naglasio zahvalnost Katoličkoj Crkvi koja diljem Europe izlazi u susret kršćanskoj braći iz Egipta ustupajući im crkve za bogoslužje i okupljanja. U Europi u pastoralu već služi desetak koptskih biskupa te više desetaka svećenika i đakona koji okupljaju vjernike na bogoslužja i sakramente. Uslijed doseljavanja koptskih obitelji u Hrvatsku, biskup Jovaniy i biskup Milan razgovarali su o mogućnostima da se pruži gostoprimstvo koptskom svećeniku za povremeno služenje euharistije i drugih sakramenata po koptskom obredu za potrebe koptskih vjernika u Hrvatskoj. Vladika Stipić je naglasio ekumensku otvorenost Katoličke Crkve, osobito za potrebe braće kršćana sa istoka te izrazio spremnost pomoći da se koptski kršćani mogu okupljati u grkokatoličkim crkvama. Nakon izmjene prigodnih darova, biskup Jovaniy je pohodio i Katedralu Presvete Trojice, gdje se sadržao u molitvi.
Svećenik Križevačke eparhije, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu doc. dr. sc. Taras Barščevski održao je predavanje „’Što ćeš ti ovdje, Ilija’ (1 Kr 19, 9) na XXXVII. redovničkima danima koji su se održali na temu ''Dar vjernosti – radost ustrajnosti“. Dr. Barščevski je između ostaloga istaknuo: ''Pravi motiv koji mi je postao poticaj za odabir proroka Ilije kao biblijskog lika vjernosti i ustrajnosti u pozivu je zapravo činjenica da ga istočno monaštvo/redovništvo zajedno sa svetim Ivanom Krstiteljem vidi kao biblijski primjer redovništva. Istočna liturgija, svetog Iliju veliča veoma sugestivnim naslovom: “zemaljski anđeo i nebeski čovjek”. Odgovarajući na pitanje što čini Iliju “anđelom u tijelu” i “nebeskim čovjekom”, predavač je pojasnio, kako to nije samo riječ o nekom iznimnom događaju ili neponovljivom osobnom iskustvu, iako upravo toga imamo kod Ilije napretek. To što čini od Ilije preteču sigurnog Gospodnjeg dolaska je njegova pouzdanost u povijesti spasenja to jest njegova vjernost Božjem naumu spasenja. Govoreći o smislu objave Boga u glasu tišine, predavač je ukazao na činjenicu, da bi se to stvarno ostvarilo, potrebno je da umukne bol, nezadovoljstvo, kritika. „To je prva razina tišine koja mora zavladati u našem životu: prestati vikati, prestati govoriti, prestati kritizirati i jadikovati kako nam je teško. Upravo tada Tišina poprima glas. Nakon jadikovka i kritika započinje jedna druga tišina, tišina slušanja. Šutimo, ustvari, kako bismo čuli. U glasu
U nedjelju, 26. rujna 2021., u mjestu Mirna Peć u Sloveniji, za biskupa je rukopoložen novoimenovani biskup Novoga Mesta mons. dr. Andrej Saje. Župna crkva sv. Kancijana bila je svečano urešena za ovu prigodu na kojoj je sudjelovao veliki broj svećenika i vjernika. Glavni zareditelj bio je umirovljeni novomeški biskup mons. Andrej Glavan, uz suzareditelje mons. Jeana-Marie Speicha, apostolskog nuncija u Sloveniji i mons. Jože Marketza, biskupa krško-celovečkoga. Na svečanosti su sudjelovali svi slovenski biskupi kao i mons. Milan Stipić, biskup križevački, čija eparhija se proteže i na Republiku Sloveniju. Novozaređeni biskup Andrej ima 55 godina, završio je teološke studije u Ljubljani, magistrirao je i doktorirao u Rimu iz područja crkvenoga prava. U dosadašnjim službama istakao se na području pravnog, pedagoškog i pastoralnog djelovanja. U homiliji je apostolski nuncij Speich izložio bitne značajke biskupske službe kao i posebno poslanje mjesnoga biskupa u slovenskoj Crkvi danas. Mons. Milan Stipić je zajedno s drugim biskupima položio ruke na novoga biskupa te je zajedno s grkokatoličkim svećenicima o. Mihajlom Hardijem i o. Ivanom Skalyivskim, koji djeluju na području Slovenije, u ime Križevačke eparhije čestitao novom biskupu na imenovanju i posvećenju. Čestitamo!
U nedjelju, 26. rujna 2021., u Osijeku, sestre bazilijanke su zajedno s vjernicima čestitale srebrni jubilej - 25. obljetnicu svećeničkog ređenja o. Ljubomiru Sturku, župniku grkokatoličke župe Krista Kralja u Osijeku. U pozdravnoj riječi provincijalka s. Darija Fina, zahvalila je o. Ljubomiru na njegovom predanom pastoralnom radu i lijepoj suradnji. U ime Ukrajinaca i Rusina čestitke župniku uputile su Oksana Martinjuk, predsjednica UKPD ''Lesja Ukrajinka'' Osijek te Helena Šoban. Djeca obitelji Lasek-Žagar zajedno s mamom Tatjanom pozdravili su o. Ljubomira prigodnom pjesmom. Slavljenik je rođen 1963. u Ukrajini. Nakon osnovne i srednje tehničke škole završio je Sveučilište za naftu i plin u gradu Ivano-Frankivsk te je radio kao inženjer. Oženio se sa Oksanom, rođ. Ostapović, kćerkom svećenika Oresta Ostapovića. Krajem 1980.-ih, kada je
U subotu, 25. rujna 2021., održana je u Križevcima još jedna Likovna kolonija posvećena svetom Marku Križevčaninu. Likovna kolonija počela je okupljanjem slikara učesnika Kolonije, koju uz pomoć i domaćinstva Grkokatoličke eparhije organizira Križevački likovni krug. Ovogodišnja Kolonija okupila je 36 učesnika, 20 članova KLK i njihove goste iz Đurđevca, Zagreba, Delova, Ivanić Grada i ostalih gradova Hrvatske.
Nakon što su učesnici Kolonije prisustvovali liturgiji, o značenju Grkokatoličke katedrale, njenoj povijesti i umjetničkom blagu govorio je Zoran Homen, a u znak zahvalnosti za pomoć u organizaciji, Grkokatoličkoj eparhiji poklonili su svoje slike Katarina Sinjeri i Ana Budija.
Ekskluzivno: O. Mladen Mikulić predstavlja grkokatoličko monaštvo
"Pozvani smo živjeti puninu svog kršćanskog poziva” ističe o. Mladen Mikulić član prvog monaškog Bratstva grčkog obreda na hrvatskom tlu. Odrastao je u tradiciji zapadnog obreda, a svoj put nasljedovanja Krista pronašao je u okrilju istočnog monaštva.
/ Svjetlana Đuran
Tko je monah? Iz čega proizlazi monaška duhovnost? Kako je zaživio monaški život u Grkokatoličkoj Crkvi na hrvatskome tlu? Po čemu je posebno monaštvo istočne tradicije i koji su stupnjevi monaštva? Kako je odrastajući u tradiciji rimskoga
U poruci pape Franje upućene bakama, djedovima i svim starijim osobama prigodom prvog svjetskog dana osoba treće životne dobi proslavljenog na četvrtu nedjelju mjeseca srpnja, više puta ponavlja se uvodni citat „Ja sam s vama u sve dane“ (usp. Mt 28,20). Papina poruka ističe blizinu Crkve osobama koje su na marginama suvremenog društva. Ohrabruje ih na njihovo poslanje molitve i svjedočenja u zajednici vjernika unatoč slabosti, bolesti, patnje i osamljenosti koju život u trećoj životnoj dobi nosi. Lik anđela/glasnika koji posjećuje stariju osobu, a ima oris ljudske osobe, kao i papina poruka kako je budućnost svijeta u savezu između mladih i starih, potakla je među grkokatoličkim svećenicima inicijativu posjeta svome umirovljenome biskupu mons. Nikoli Kekiću, koji od izbivanja pandemije umirovljeničke dane živi u sjeni sošičkog samostana sestara Bazilijanki, u mirnome Žumberku. S blagoslovom križevačkoga ordinarija vladike Milana Stipića, petnaestorici grkokatoličkih svećenika i đakona, zaređenima po molitvi i polaganju ruku biskupa Nikole Kekića,
Kako javlja agencija Vatican News (www.vaticannews.va), u četvrtak 23. rujna 2021., zvona svih armenskih katoličkih crkava diljem Libanona, Sirije i drugih zemalja svijeta, najavila su izbor novoga patrijarha Armenske katoličke Crkve, dosadašnjega nadbiskupa Rafaela Minassiana. Na poziv pape Franje, Sveti sinod Patrijarhata Cilicije katoličkih Armenaca sastao se u Rimu tijekom prošloga tjedna i izabrao dosadašnjega naslovnoga biskupa Cezareje Kapadocijske i ordinarija za armenske katolike istočne Europe nadbiskupa Rafaela Minassiana kao 21. katolikosa-patrijarha (sveopćeg poglavara). Novi je patrijarh uzeo ime Rafael Bedros XXI. Minassian, a naslijedio je pokojnog patrijarha Grgura Petra XX Ghabroyana koji je preminuo u svibnju ove godine. Novi patrijarh Rafael rođen je 24. studenoga 1946. u Beirutu, obrazovao se u patrijaršijskom sjemeništu u Bzommaru, Libanon i studirao filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu. Specijalizirao je psihologiju i pedagogiju na Papinskom salezijanskom sveučilištu. Zaređen je za svećenika 24. lipnja 1973., od 1973. do 1982. služio je kao župnik armenske katoličke katedrale u Beirutu i kasnije kao tajnik patrijarha Hovannesa Bedrosa XVIII. Kaspariana. Od 1984. do 1989. bio je zadužen za župni centar Sv. Križa u
Članak izašao u Glasniku Srca Isusova i Marijina, br. 9, rujan 2021.
Filmska industrija jedan je od najsnažnijih medija našega vremena, ako ne i najmoćnija kad ju sagledamo u širem kontekstu koji obuhvaća popularnost fimskih zvijezda i ikona čije izjave, način odijevanja i ponašanja utječe na milijune. Jedna izjava filmske ili glazbene ikone ima zasigurno veći i širi, pa i jači utjecaj na prosječnog čovjeka od bilo kakvih izjava i nastupa političara, crkvenih dostojanstvenika, akademika, pisaca. Izjava popularne pjevačice Madone: ''Uvijek sam znala da je katolicizam potpuno seksistička, potisnuta religija zasnovana na grijehu i kazni'' ima veći utjecaj na percepciju katoličke Crkve i vjere u svijetu nego sve enciklike, poslanice, izjave i priopćenja iz crkvenih redova, koliko god one bile filozofski, teološki ili znanstveno utemeljene. Velika većina katolika i kršćana uopće, osobito djece i mladih, koji ''vise'' na društvenim mrežama i pred ekranima ''uče'' život, stječu ideološke stavove i oblikuju odnos prema životu i moralu koji je uglavnom posve suprotan onome što ih (ako ih uopće) uče roditelji, školski kurikulumi, nedjeljne propovijedi ili kateheze. Crkva, njezini mediji, tisak, pa i dokumenti, nedovoljno se ili nikako bave ovim fenomenom. Upravo taj fenomen snažno pridonosi sekularizmu i raskršćanjenju naše civilizacije. Katolički intelektualci, pisci i duhovnici slabo se ili nikako trude uopće iznositi stavove o medijskim, osobito filmskim sadržajima, pa čak i kad ti sadržaji iznose povijesne neistine koje nije teško opovrgnuti. Tako nove generacije uče nove, često posve lažne, povijesne narative i pomalo nesvjesno u sebi oblikuju uglavnom negativan odnos prema vjeri u kojoj su kršteni, prema crkvi kojoj pripadaju, prema kulturi i civilizaciji u kojima su se rodili.
