Sveti Ivan Zlatousti

Post je promjena čitavoga našeg života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha. Dakle, svatko tko ograničava post na uzdržavanje od hrane, taj zapravo ismijava i karikira post. Ako postiš,

pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan i ljubomoran. Vidiš li lijepu ženu, ne obaziri se. Dakle, ne trebaju samo usta postiti, već i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela također.

Neka ruke poste, ostajući čiste od krađe i pohlepe. Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu. Neka oči poste tako što neće pogled zaustavljati na tuđoj ljepoti i zamamnosti.

Ne jedeš meso, zar ne? Ne bi trebao također ni proždirati zlo svojim očima. Neka ti i uši poste. Post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš lošega govora o drugima. Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima i gutam svoga bližnjega? Onaj tko osuđuje i bogohuli isto čini kao da se najeo mesa brata svoga…

Ne govori mi: Toliko dana sam postio nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam jesi li od gnjevnog čovjeka postao smiren, od žestokog – blag. Ako si iznutra pun zlobe, zašto si uopće tijelo mučio? Ako je u tebi zavist i ljubav prema stjecanju, ima li koristi što si pio samo vodu? Ako je duša, koja je gospodarica tijela, zabludjela, zašto kažnjavaš slugu njezinog – svoje tijelo?

Ne hvali se tjelesnim postom, jer on sam ne uzdiže na nebo bez molitve i milostinje…