Ugljanski troptih, pronađen u mjestu Ugljan na otoku Ugljanu

U Zadru je tijekom čitave povijesti bio uz latinski prisutan i grčki ili bizantski obred. Ostaci bizantske liturgijske baštine vidljivi su u arhitekturi mnogih starih zadarskih crkava, u crkvenoj umjetnosti ikona i fresaka i glagoljaškom pjevanju koje ima tragova istočnog crkvenog pjevanja. Postoje zapisi koji svjedoče o bizantskoj liturgiji koja se u Zadru dugo vremena povremeno služila. Tako papa u jednom dokumentu iz 13. st. hvali zadarski kaptol sv. Anastazije (Stošije) kako revno u katedrali čuvaju i grku liturgiju. Dominikanci, koji su osnovali i vodili jedno od najstarijih sveučilišta u Zadru, u 13. st., sve do 19. st. su u crkvi sv. Dominika (čija sakristija je drevna crkva sv. Platona), na grčkom slavili Liturgiju sv. Ivana Zlatoustog u određene dane. Najupečatljivi ostaci bizantske liturgijske kulture su ikone, kojih u zadarskim muzejim i crkavama ima nemali broj. Zbirka ikona u zadarskom Narodnom muzeju i u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti je osobito bogate. Zbirka je nastala  prilikom osnivanja Galerije umjetnina 1948. godine kada je iz splitske Galerije umjetnina posuđeno, a potom odlukom Povjerenstva za prosvjetu NO za Dalmaciju prešlo u vlasništvo zadarske Galerije 14 ikona. Iste je godine iz zbirke Tartaglia u Splitu zadarskoj zbirci pripalo još 17 ikona. Godine 1954. otkupljena je najvrjednija ikona ove zbirke ''Ugljanski triptih'' nepoznatog autora iz ranog XIV. st. koja je izložena na Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Ikone datiraju od XIV. do XIX. stoljeća i pripadaju kretsko-venecijanskoj školi, bokokotorskim radionicama, potom tu su ruske ikone i grčki pučki radovi. Kvalitetom se izdvaja Krštenje u Jordanu, kretsko-venecijanski rad iz XVI. st.

Jedna od najdragocjenijih je triptih pronađen na otoku Ugljanu u mjestu Ugljan - tzv. Ugljanski triptih. To je trodjelna slika s prikazom

Bogorodice s Djetetom u cen­tralnom polju, te po četiri scene na krilima, pronađena je 1954. godine u dvorištu jedne seoske kuće u Ugljanu. Budući da je bila u iznimno lošem stanju, odmah je restaurirana u Restauratorskom ateljeu JAZU u Zadru. No izrazito loša oču­vanost slike, koja je sva bila izjedena, pocrnjela, s potpuno oštećenim dijelovima slikarskog premaza, i tada važeći prin­cipi pri restauraciji, uvjetovali su i opseg radova na umjetnini. Nije uklonjen zatamnjeni površinski sloj "povijesne patine", a nedostajući dijelovi su nadopunjeni preizraženim retušem. Stoga su ostali skriveni inače vrlo izraženi likovni elementi umjetnine, kako u njezinoj polikromiji, tako i u crtežu. No i u takvom, vrlo lošem stanju očuvanosti, vidjelo se daje riječ o vrlo vrijednom djelu poznog romaničkog slikar­stva. Godine 1964. posvetio je "Ugljanskom triptihu" vrijed­nu studiju Ivo Petricioli, pa je tako i šira javnost upoznata s ovim značajnim djelom naše kulturne baštine. Pored detalj­nog opisa, ukazao je i na paralele, to jest na slične radove u okviru europske slikarske baštine: triptih u zbirci Tyssen-Bornemisza i triptih u zbirci Stoclet, ali i one u domaćoj baštini, prvenstveno zadarsku "Bogorodicu benediktinki". Na osno­vu stilske analize i podudarnosti sa srodnim djelima, utvrđu­je da je u pitanju "produkt venecijansko-jadranskog kasnobizantskog slikarstva iz početka XIV stoljeća".  Godine 1991. triptih je, uslijed ratne opasnosti, zajedno s ostalim zadarskim umjetninama, pohranjen u sklonište. Neodgovarajući uvjeti u tom prostoru, bitno drukčiji od mjes­ta u stalnom postavu, prouzročili su na umjetnini određena oštećenja, pa se javila potreba za ponovnim restauratorskim zahvatom. Već su prve sonde pokazale da je potrebno ne samo konsolidirati postojeće stanje, nego ukloniti potamnjeli vosak i kolofonij kao zaštitni sloj iz prethodne restaura­cije, ali i tzv. "povijesnu patinu". Tek nakon tako temeljitog čišćenja uočene su sve likov­ne odlike umjetnine izražene posebnim slikarskim tehnika­ma, kao što su puncirane aureole na zlatnoj podlozi, specifič­ni linearizam u oblikovanju draperija, izrazite kolorističke vrednote, pa čak i neki ikonografski elementi, posebice na scenama sa krila triptiha. Najznačajnijom se ipak pokazala mogućnost znatno boljeg očitavanja stilskih elemenata, po kojima je "Ugljanski triptih", premda ikonografski konzer­vativan i, posebice u centralnom polju, čvrsto vezan uz bi­zantske tradicije, likovno daleko napredniji od srodnih umjetnina, te uz kasnoromaničke i bizantske sheme, uvodi nadahnute i izražajne gotičke inovacije u tretiranju likova i kompozicijskih odnosa, što mu daje posebno mjesto u okviru jadranske likovne kulture ranog 14. stoljeća.

Druga poznata ikona u Zadru nalazi se u crkvi Gospe od Kaštela ili Gospe od Zdravlja koju je naslikao Blaž Jurjev Trogiranin u 15. stoljeću (potpisao se na njoj imenom i nadnevkom (26. listopada 1447.), a danas je u stalnom postavu izložbe crkvene umjetnosti. Uživa veliku popularnost kod brojnih generacija Zadrana. Kada je 1752. godine u Zadru izbio veliki požar u Arsenalu, skladištu baruta koji se čuvao za ratnu flotu Mletačke Republike, Zadrani su u strahu i očaju zazivali Gospu od Kaštela, odnosno današnju Gospu od Zdravlja, te se vatra ugasila. 

Poznate su još i povijesno važne ikone Gospe od Varoša i ikona sv. Nediljice (sv. Dominice). One imaju za Zadar ne samo povijesnu i nacionalnu važnost, već i umjetničku. U gradu El. Paso u Teksasu nalazi se suvremeno uređen Umjetnički muzej. U njemu je izložena privatna zbirka "Samuel Kress Collection" od 57 slike zapadno-europskog slikarstva od XIII do XVIII stoljeća i dvije skulpture. Najstariji izložak je velika ikona s poprsjem Bogorodice koja drži malog Krista, "podrijetlom iz Zadra u Dalmaciji". Datira oko godine 1200 i pripisuje se slikarskoj školi talijanskog grada Lucca (Lucchese School, master of Lucca). Ta slika se, međutim, bolje uklapa u južnotalijansko slikarstvo tog doba nego u Lukeško. Naročito se ističe ikonografija. Unutar bizantijskog slikarstva stvoreno je više ikonografskih shema u prikazu Bogorodice s Djetetom, čemu su pridonijeli predlošci po poznatim slikama koje su se štovale u većim svetištima u Grčkoj i istočnom Mediteranu. Najčešće je Bogorodica prikazana kako pokazuje rukom sina, koji joj sjedi na drugoj ruci držeći svitak zakona (volumen legis). Pokazuje na njega i u prikazu kad je on grli (tzv."Eleusa"). Na ikoni o kojoj je riječ Majka Božja objema rukama stišće Sina na grudima, dok on blagoslivlja i drži svitak. 

Po staroj legendi sadržanoj u jednoj kronici iz XVIII st. zadarski plemić Petar Cottopagna donio je 1214. godine ikonu s Istoka vrativši se iz križarskog pohoda u Svetu zemlju. Iz zadarskih povijesnih izvora, članovi roda Cotopagna spominju se u dokumentima iz XIII i početka XIV stoljeća.

U nakladi Književnog kruga Split i Hrvatskog restauratorskog zavoda u svibnju je objavljena studija dr. sc. Zoraide Demori Staničić ''Javni kultovi ikona u Dalmaciji''. Autorica po prvi put sustavno obrađuje korpus ikona u Dalmaciji nastalih od 13. do 19. stoljeća i znanstveno interpretira njihovu ulogu u vjerskom i kulturnom životu. Riječ je o svetim slikama „visokog statusa čašćenja“ koje su služile kao materijalna uporišta osobnom i javnom vjerskom životu kroz duga stoljeća srednjeg vijeka, a kao najdragocjeniji simboli svake zajednice, ikone postaju još važnije u vrijeme obnove katoličke Crkve nakon Tridentskog koncila. Prostor Dalmacije bogat je raznim tipovima ikona visoke umjetničke kvalitete pa knjiga pruža jasna obrazloženja tipova bizantskih i postbizantskih ikona i njihovih dalmatinskih inačica. Knjiga je pisana na osnovu terenskog istraživanja te uvida u arhivsku građu i relevantnu objavljenu literaturu i odlikuje se razumijevanjem pojedinačnih umjetničkih djela koja se rasvjetljavaju primjenom stilske i ikonografske analize, dok se predložene interpretacije i sinteze temelje na istraživanju povijesnog i društvenog konteksta. Ono što je posebno zanimljivo jest slika koju čitatelj stječe o životu u prošlosti uz iščitavanje običaja darivanja nakita, kruna, srebrnih pokrova ikona, različitih votivnih darova, lampada i prijestolja za izlaganje i nošenje; takvi materijalni dokazi čašćenja ikona govore o njihovoj javnoj funkciji i sustavnoj brizi zajednice za svoje svete slike (izvor: Hrvatski restauratorski zavod, http://www.h-r-z.hr/index.php/aktualno/novosti-i-obavijesti/2497-javni-kultovi-ikona-u-dalmaciji)