U subotu, 6. lipnja 2026., vladika Milan Stipić, biskup križevački, pohodio je Samostan karmelićanki Presvetog Srca Isusova u Gospiću gdje je zajedno sa sestrama karmelićankama pred odrom preminule sestre Ivane od Presvetog Srca Isusova i Srca Marijina Pavković izmolio Panihidu - molitveni spomen za pokojne bizantsko-katoličkog obreda. Sestra Ivana bila je rodom grkokatolkinja iz žumberačke župe Grabar, a neko vrijeme bila je i redovnicom Reda sv. Bazilija Velikog (bazilijanke). Pri polaganju redovničkih zavjeta kod sestara karmelićanki, preuzela je cjeloživotnu molitvenu nakanu za svoj rodni Žumberak i svoju matičnu Križevačku eparhiju.
Vladika Milan Stipić je izražavajući sućut sestrama karmelićankama naglasio kako je i Križevačka eparhija sada na nebu dobila moliteljicu čije je moitveno predanje počelo još ovdje na zemlji i čija je molitva bila obilježena zemaljskom patnjom i bolešću što će zasigurno pred Svevišnjim Bogom uroditi blagoslovnim plodovima.
Sestra Ivana rođena je 1. ožujka 1982. u Pavkovićima u župi Grabar na Žumberku u grkokatoličkoj obitelji kao kći jedinica oca Nikole i majke Đurđe rođ. Cvijić. Odrasla je s roditeljima nastojeći im od rane dobi pomoći u poslovima na polju, vrtu i čuvajući blago.U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja 28. lipnja 1992. godine, njezin župnik Andrija Kekić krstio ju je imenom Marija i, kako je običaj po istočnom obredu, podijelio joj je tada sakramente miropomazanja (krizme) i prve svete pričesti. Osnovnu školu pohađala je u Sv. Jani, dvanaest kilometara od rodnog mjesta, kamo je svakodnevno pješačila kao nejaka djevojčica do III. razreda. Sagledavši otežane okolnosti školovanja djeteta, župnik je njezinim roditeljima predložio da se dijete nastani kod sestara bazilijanki, grkokatoličkog obreda sa sjedištem u Križevcima, gdje bi mogla nastaviti školovanje.
Željkica je odmah prihvatila župnikov prijedlog, ne samo da izbjegne teškoće pješačenja do škole, nego i zato jer je u srcu već od najranije dobi osjećala posebnu ljubav prema Crkvi. Rado je odlazila na liturgiju te je mnogo puta na njoj bila sama uz župnika. Sestre bazilijanke u Križevcima omogućuju joj nastavak osnovne škole u Križevcima, a zatim pohađanje srednje Ugostiteljske i prehrambene škole u Bjelovaru. Boraveći među sestrama duhovno sazrijeva i osjeća se pozvanom posvetiti se Bogu prihvaćajući stil života sestara bazilijanki.
Po završetku srednje škole, započinje postulaturu, prima redovničko odijelo i izabire ime s. Ivana. Nakon godine novicijata, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza 2002. godine u Križevcima polaže privremene zavjete prema Pravilu sv. Bazilija.
Tijekom prve godine privremenih zavjeta Božja milost na poseban način zahvaća njezin život. Čitajući autobiografiju sv. Male Terezije "Povijest jedne duše" u sedamnaestoj godini "shvatila je u dubini srca da je Karmel vrt u kojem treba cvjetati". U njezinom srcu razbuktala se žarka ljubav prema Karmelu, te je osjećala da će tamo moći još više moliti i potpuno predati svoj život za Crkvu. Na svetkovinu Gospe Karmelske, 16. srpnja 2003. prvi put posjećuje Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj i izražava želju da uđe u Karmel. U Karmel ulazi 13. studenoga 2003. godine. Karmelsko redovničko odijelo prima 28. listopada 2004. izabravši redovničko ime s. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijina te započinje novicijat.
Na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja 2006. polaže privremene zavjete. Svečane zavjete polože na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, a ujedno i svetkovinu Duhova, 31. svibnja 2009. Vjerno osluškujući Božji glas u svome srcu odaziva se Njegovom pozivu i 2022. godine odlazi na osnutak Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću. Marljivo je izvršavala povjerene joj dužnosti, a posebno treba istaknuti dužnost porterice. Donijela je radost mnogima kojima je otvorila vrata samostana.
Gospodin je njezin život obilježio križem bolesti koje je nosila strpljivo i predano. S posebnim žarom ustrajno je molila za svećenike, za obraćenje psovača te nadoknadu za grijehe psovke. U zadnjoj bolesti, koja je bila kratka i intenzivna, dozrela je za susret sa Zaručnikom kojega je dozivala da dođe i povede je kući. U vječnost je ušla okrepljenja svetim sakramentima i praćena molitvom okupljene zajednice.
Vječni joj spomen! Vječnaja pamjat!
