Na 34. nedjelju po Duhovima (Nedjelja o rasipnom sinu), u Grkokatoličkoj konkatredrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, vladika Petro Loza, grkokatolički biskup Sokaljsko-žovkivski iz Ukrajine, za svećenika je rukopoložio đakona Svyatoslava Kotkevycha, kandidata za sveti red iz njegove eparhije, a koji se nalazi na studiju teologije u Zagrebu. Na arhijerejskoj liturgiji s vladikom Petrom suslužili su
vladika Milan Stipić, biskup križevački, o. Volodimir Kotkevych, otac ređenika i svećenik Sokaljsko-žovkivske eparhije, đakon Roman iz Ukrajine te svećenici i đakoni Križevačke eparhije.
U homiliji je vladika Petro, govoreći o evanđeoskom odlomku koji se ove pred-velikoposne nedjelje čita u bizantsko-katoličkom obredu, između ostaloga rekao: ''Rasipni sin ne čini velika otkrića i ne pronalazi novi put. On samo priznaje ono što je odavno znao: teško mu je ne zato što je svijet okrutan, nego zato što je daleko od doma. Upravo od te istine Crkva danas započinje naš put — Nedjeljom rasipnog sina. Jer Veliki post ne započinje pravilima niti vanjskim naporima. On započinje istinom. Onom unutarnjom stankom kada se čovjek usudi reći sebi: nisam ondje gdje bih trebao biti; kao da živim, ali nisam kod kuće; dišem, ali ne punim plućima. Živimo u vremenu velikog izbora. Svijet nam stalno nudi mogućnosti i potiče nas da idemo dalje. Obećava: još malo — i bit će bolje; još jedan korak — i pronaći ćeš sebe. I čovjek se navikne živjeti na putu, u stalnom iščekivanju, a da nikada ne prihvati život koji već ima. Naučili smo tražiti, ali nam je sve teže ostajati. Brzo se navikavamo na dobro i prestajemo ga primjećivati. U takvom je stanju rasipni sin otišao od kuće. Nije bježao od oca iz mržnje niti zato što je dom bio loš. Jednostavno je odlučio živjeti sam. Jer čovjeku se često čini: ako se udaljiš, ako skineš sa sebe granice, bit će lakše. Ne odlazimo uvijek od Boga zbog zla. Češće — zbog želje da živimo punije. I upravo tu čovjek može neprimjetno izgubiti osjećaj doma. Upravo ove nedjelje Crkva povjerava služenje novom svećeniku. Jer svećeništvo znači biti blizu u kretanju Oca koji izlazi ususret. Biti onaj po kojemu se čovjek ne boji vratiti. Biti znak da vrata nisu zatvorena. Tvoja služba nije držati udaljenost, nego je postupno smanjivati. Ne čekati savršene riječi, nego se usuditi učiniti prvi korak. Jer netko uvijek mora prvi izići ususret'' rekao je vladika Petro.
Svyatoslav Kotkevych rodio se 1998., završio osnovnu i srednju školu u Kulykovu, postao prvostupnikom teologije na Teološkoj bogosloviji u Ivano-Frankivsku, a od 2020. do 2024. studirao teološke znanosti na Katoličkom orijentalnom kolegiju u Eistatt-Ingolstadtu u Njemačkoj. Zadnju godinu teološkog studija završio je na Filozosko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu i boravio u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Za podđakona je zaređen 2023. godine po rukama vladike Petra Loze, tadašnjeg pomoćnog biskupa Sokaljsko-žovkskve eparhije, a godine 2025. vjenčao se s Roksolanom Sadovskom u grkokatoličkoj konkatedrali u Zagrebu. Za đakona je zaređen po rukama vladika Milana Stipića na blagdan sv. Jozafata Polockog, biskupa i mučenika, u srijedu 12. studenoga 2025., u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.
