SINAKSAR

Stihovi: Ako je tko zabludio poput mene, neka smjelo priđe, jer se svima otvaraju dveri Božjega milosrđa.

            Ove se nedjelje spominjemo izgubljenoga i nađenoga sina ili pak milosrdnoga oca, što božanstveni oci naši ustanoviše za Drugu nedjelju Trioda, a poradi ovog razloga:

            Ima nekih koji su mnoga neprilična djela činili, živeći raspušteno još od svoje mladosti, provodeći život u pijanstvu i nečistoćama, i tako su upali u duboka  zla. Upali su zatim u očaj, koji je porod taštine. Odatle se slabo i nikako brinu prijeći na život vrlina, već svezani okovima zla stalno upadaju u još veća zla.

            Sveti oci i prema takvima imaju čovjekoljubiv i roditeljski odnos, pa ih ovom prispodobom žele prije svega izbaviti od očaja. Njome oni žele iščupati očaj iz korijena i potaknuti ih na obraćenje k vrlinama. Zato i pokazuju tim velikim grešnicima čovjekoljubno i dobrostivo Božje milosrđe prema izgubljenom sinu, jer nema takvoga grijeha koji bi bio veći od Božjega čovjekoljublja, što Krist ovom

prispodobom želi pokazati.

            Postoje dva sina: Stariji sin je živio po zapovijedima Božjim i uvijek se dobro vladao i nikad se od roditelja nije udaljavao.

            Mlađi pak sin zavolio je grijeh i sramnim djelima se odrekao suživota s Bogom. Ostavio je Božje čovjekoljublje živeći raspušteno. Tako nije sačuvao Božji lik na sebi, nije sačuvao božansku mudrost nego je slijedio lukavoga demona i živeći u nasladama slijedio volju zloduha, a da se nikada do kraja nije mogao zasititi naslada. Grijeh je po svojoj prirodi neutaživ i onima kojima je postao navikom  pruža samo privremenu nasladu. U ovoj prispodobi grijeh je predstavljen kao rogač kojim se hrane svinje. Rogač je isprva sladak, a zatim postaje sve gorči i sličan je pljevi, u čemu i jest bît grijeha.

            Kad se izgubljeni sin prenuo i došao sebi, pošto je propatio od gladi, došao je ocu s riječima: Oče, zgriješih prema nebu i prema tebi, i nisam dostojan zvati se sinom tvojim. Otac ga je primio raskajanoga, nije ga izgrdio ga, već je raširio ruke i zagrlio ga, pokazujući tako božansku i očinsku narav. Svečanom ga je haljinom odjenuo, a to označuje sveto krštenje, i stavio mu prsten na ruku, što označava pečat Duha Svetoga. Uz to mu je još i obuću dao, da bi njome mogao satirati glave zmijama. Otac je zatim od prevelike radosti zaklao ugojeno tele, što simbolizira žrtvovanje jednorođenoga Sina Božjega i na znakovit način pričestio ga tijelom i krvlju Sina Božjega.

            Stariji sin se čudio prevelikom očevom milosrđu i prigovorio ocu. Čovjekoljubivi otac i ovoga smiruje krotkim riječima ispunjenih ljubavlju: Ti si uvijek sa mnom, reče, a trebalo je radovati se i proveseliti se s ocem, jer ovaj moj sin bijaše mrtav zbog grijeha i nerazumnih djela, ali je po pokajanju oživio. Bio je izgubljen, daleko od mene zbog njegovog sladostrasnog života, i pronašao sam ga. Po svome milosrđu prema sinu patniku i po mojoj milostivoj naravi, prizvao sam ga natrag sebi.

           Ova prispodoba potiče na osjećaje kajanja sve koji su sagriješili poput ovoga izgubljenoga sina. Pokajanje je najjače oružje u borbi s protivnikovim strijelama i snažna pomoć u kušnjama.

            Po tvome neizrecivom čovjekoljublju, Kriste Bože naš, pomiluj nas.

 

KANON O RASIPNOM SINU, Josipov, glas 2.

Pjesma 1.

Irmos: Preuzmi pjesmu Mojsijevu, dušo moja, i kliči: «On postade pomoćnik moj i izbavitelj, on je Bog moj njega ja ću slaviti!»

Pripjev: Slava tebi, Bože naš, slava tebi.

Isuse, Bože moj, primi sada i mene dok se kajem poput rasipnoga sina: čitav sam svoj život živio u nemaru i izazivao srdžbu tvoju.

Božansko nasljedstvo koje si mi nekoć dao spisako sam u zlu. Otišao sam delako od tebe i živio poput rasipnoga sina, samilosni Oče: Primi sada i mene koji se vraćam.

Otvori širom svoj očinski zagrljaj te primi sada i mene poput raispnoga sina, milosrdni Gospode, kako bih te hvalom slavio.

Slava: I sada:  Pokaži mi dobrotu svoju, Bože, i budi mi dobrostiv. Ne gledaj na mnoštvo mojih prijestupa po svetim molitvama Majke svoje.

Pjesma 3.

Irmos: Daj da moj opustošeni razim donese ploda, o Bože, njegovatelju plemenitoga i sijaču dobroga, po milosrđu svome.

Kao netko posve izvan sebe, navukao sam se u svom bezumlju na izazove strasti, ali ti me, Kriste, primi poput rasipnoga sina.

Preuzimajući riječi rasipnoga sina, glasno vapijem: 'Oče, sagriješih! Zagrli poput njega sada i mene i ne odbaci me!'

Otvori mi širom svoj zagrljaj, Kriste, i milosrdno primi mene koji se vraćam iz daleke zemlje grijeha i strasti.

Slava: I sada: Najljepša među ženama, obogati i mene s pravednim i dobrim nakanama,  koji sam spao na siromaštvo zbog mnogih grijeha, kako bih te slavio, Djevo Čista.

Sjedalan, glas 1.

Pohiti mi otvoriti svoj očinski zagrljaj, jer poput rasipnoga sina čitav sam svoj život protratio. Gledjaući na neiscrpno bogatstvo tvoje milosti, molim te ne prezri sada moje ubogo srce, jer tebi, Gospode, s pokajanjem vapijem: 'Sagriješio sam protiv tebe: Spasi me!'

Slava: I sada: Čista Djevice, Majko Božja koja muža ne upozna, jedina obrano i zaštitinice vjernih, izbavi od opasnosti, nevolja i poteškoća sve koji nadu svoju u tebe položiše, i po svom svetom zagovoru, Djevo, spasi duše naše.

Pjesma 4.

Irmos: Predskazujući tvoj porod od Djevice, prorok je vapio i navijestio: Čuo sam, Kriste, za slavu tvoju i pobojah se, jer si došao sa Temana i svete osjenjene gore.

Nasljedstvo velikih blagoslova koje si mi dao, Oče nebeski, krivo sam potrošio, postavši robom stanovnika neke daleke zemlje, pa ti stoga vapijem: Sagriješio sam protiv tebe! Primi me kao nekoć rasipnoga sina i raširi mi ruke svoje!

Postao sam robom svakoga mogućeg zla i nevoljko podvrgnut omamnim strastima nemarom sam izgubio vlast nad sobom. Pomiluj me, Spasitelju, Oče nebeski, dok se utječem tvom velikom milosrđu.

Slava: I sada: Ti si Pomoćnica čovječanstva i sigurna nada svih kršćana, bezgrješna Djevice, utočište spašenih. Spasi me svojim majčinskim zagovorom i učini me dostojnim života koji dolazi.

Pjesma 5.

Irmos: Noć poodmače, a dan se pribiliži i svjetlost zemlji zasinu. Stoga ti redovi anđeoski hvalu pjevaju i slave te, Kriste, Bože naš.

Postadoh robom žitelja daleke zemlje i prognanikom u zemlji propasti, te se stidom ispunih, ali sada, kad se vraćam, Milosrdni, tebi vapijem: Sagriješio sam!

Otvori mi sada svoje očinsko milosrđe na mom povratku od svih zala, nebeski Oče, i ne odbaci me u svom nenadmašivom milosrđu.

Ne usuđujem se pogledati u nebeske visine, Kriste, jer sam te preko svake mjere razgnjevio. Ali poznavajući tvoje milosrđe, milostivi Gospode, vapijem: Sagriješio sam! Milostiv budi i spasi me!

Slava: I sada: Presveta Djevice, milosti puna, koja si rodila oproštenje svima, po molitvama svojim olakšaj teški teret mojih prijestupa.

Pjesma 6.

Irmos: Bezdan me grijeha čvrsto drži, Spasitelju, i tonem u moru života. No, poput Jone iz utrobe nemani, izvedi i mene iz strasti i spasi me.

Duboki korijen grijeha čvrsto me drži i oluja bezakonja povlači u dubinu. Dovedi me, Kriste, u luku života i spasi me, Kralju slave.

Nevaljalo sam protratio Očevo bogatstvo i sada me osiromašenoga stid ispunja i besmisao zahvaća. Stoga vapijem tebi koji si čovjekoljubiv: Pomiluj me i spasi!

Dotučen sam glađu za svakim dobrom i odvojen od tebe, Kriste, koji si najveće dobro. Pomiluj me sada na mom povratku i spasi, dok pjevam hvalu tvom čovjekoljublju.

Slava: I sada: Mladenko koja si začela Krista Spasitelja i Gospoda, daj da ja, lišen svakoga dobra, budem dostojan spasenja, o Čista Djevice, kako bih pjevao hvale silnim čudesima tvojim.

Kondak, glas 3.

Udaljih se nerazumno od očinske slave Tvoje. Živeći grješno, rasuh bogatstvo što si mi ga dao. Zato kao rasipni sin vapijem Tebi: Sagriješih pred Tobom, Oče milosrdni! Primi me raskajanog i učini me jednim od najamnika svojih.

Ikos

Spasitelj nas svaki dan uči svojom riječju i slušamo o izgubljenom i veoma mudrom. Sada vjerom potkrjepljujemo svoje pokajanje i onomu koji zna svaku tajnu poniznim srcem vapimo: Sagriješismo pred Tobom, milosrdni Oče, i nismo dostojni zvati se Tvojom djecom. Po svojoj naravi Ti si čovjekoljubiv, pa nas primi i učini najamnicima svojim.

Pjesma 7. Irmos.

Irmos: Oponašajući kerubine, mladići u peći babilonskoj igrahu i klicahu: 'Blagoslovljen budi, Bože, jer si u istini i pravdi sve ovo na nas pustio poradi grijeha naših, ti koji si uzvišen i slavljen u sve vjekove'.

Popustio sam jadnik nasladama tijela i postadoh potpunim robom nasrtajima strasti, a tebi, Čovjekoljupče, postadoh strancem. Ali sada vapijem glasom rasipnoga: 'Sagriješih, Kriste, ne prezri me, jer jedini si ti milosrdan!'

Vapijem glasno: 'Sagriješio sam!' i ne usuđujem se niti pogledati u visinu nebesku, o Kralju slave, jer u ludosti svojoj sam te gnjevio, odbacujući zapovijedi tvoje. Ali jer si ti jedini dobar, molim te ne odbaci me od lica svojega.

Po molitvama svetih apostola, proroka, ispos-nika, časnih mučenika i pravednika, oprosti mi sve čime sam te uvrijedio i dobrotu tvoju izazvao, Kriste, Gospode moj, kako bih ti pjevao hvale u sve vjekove.

Slava: I sada: Majko Božja, ti si nam se objavila kao sjajnija od kerubina i serafina i čitave nebeske vojske. S njima moli, o Bezgrješna, Riječ Očevu koji je Bog i kome si tijelo dala da se nađemo dostojnima vječnih dobara.

Pjesma 8.

Irmos: Onu koju Mojsije unaprijed vidje na Sinaju u čudu grma koji ne izgara, slavimo, blagoslivljamo i uzvisujmo u sve vijeke.

Ti koji si po velikom milosrđu sišao na zemlju da spasiš svijet dragovoljnim siromaštvom, kao milosrdan spasi i mene jer sam osiromašen od svih dobrih djela.

Udaljivši se od zapovijedi tvojih, u posvemašnjoj pokvarneosti postadoh slugom lašcu i varalici. Ali sada se vraćam poput rasipnoga sina nekoć i padam pred tobom, Oče nebeski, da me primiš.

Blagoslivljajmo Oca i Sina i Svetoga Duha, Boga.

Podvrgnut iskvarenim pomislima, upao sam u mrak, udaljivši se od tebe, te sam izgubio vlast nad sobom, o milosrdni Gospode. Dok padam pred tobom u pokajanju, ti me spasi.

Hvalimo, blagoslivljajmo, klanjamo se Gospodu, slavimo i uzvisiujmo ga dovijeka.

Čista Majko Božja, jedina obno-viteljice razorenih, obnovi me  jer sam posve slomljen i ponižen svakovrsnim grijehom.

Pjesma 9.

Irmos: Tko je ikad od rođenih na zemlji čuo nešto takvo? Ili, tko je ikada vidio da Djevica u utrobi nosi dijete i porodi se bez bola? Takva je čudesnost tvoja, Marijo, Bogomajko čista, i zato  te veličamo.

Pogledaj, Kriste, na žalost mojega srca, pogledaj na moj povratak i na suze moje, Spasitelju, i ne odbaci me. Po dobroti me svojoj ponovno zagrli i pribroji me mnoštvu spašenih, da bih i ja zahvalno klicao milosrđu tvome.

Poput razbojnika ja ti vapijem: 'Sjeti me se!' Poput carinika, spuštena pogleda, udaram se u prsa i govorim: 'Milosrdan mi budi!' Poput zalutaloga sina izbavi me od svih zala mojih, milosrdni Kralju svega stvorenoga, da pjevam hvale tvom neshvatljivom silasku među ljude.

Plači sada, nevoljna dušo moja, i glasno Kristu zavapi: 'Gospode, koji si radi mene dragovoljno postao siromahom, ja sam osiromašen od svih dobrih djela. Obogati me obiljem dobročinstava, jer si ti jedini dobar i milosrdan.

O Dobri, daj da se sada i zbog mene, nevaljaloga jadnika, ponovi ona radost koju si nekoć izrekao pri  povratku onoga rasipnog sina. Otvori mi širom svoj sveti zagrljaj, da bih spašen pjevao hvalu tvom neizrecivom silasku među ljude.

Slava: I sada: Molim ti se, Djevice, po tvoj svjetlom zagovoru prosvijetli oči moga umna koji je potamnjen zlom i izvedi me na puta pokajanja, kako bih dostojno pjevao hvalu tebi koja si iznad svakog razuma podala tijelo Riječi.