Ispis

SV. DIADOK IZ FOTIKIJE (400-486), isposnik i biskup grada Photikia (SZ Grčka), godine 451. sudjelovao je na Kalcedonskom saboru. Njegova mistično-duhovna djela nalazimo u Philokaliji (Dobrotoljublju) sabrana pod nazivom ''100 poglavlja'', napisana pod velikim utjecajem Evagrija Ponta i sv. Makarija Velikoga. Diadok piše o ἡσυχία (isihija, hesihija ili smirenje, tihovanje) – tj. sjetilnom duhovnom iskustvu u borbi protiv demona i zla u duši.

''Zlo nije u ljudskoj prirodi i ne postoji osoba na svijetu koja bi bila po naravi zla, jer Bog nije ništa zloga stvorio. Stoga, kada netko iz vlastitog nahođenja daje oblik nečemu što u biti nema sadržaja (zlu), tek tada počinje postojati to što je proizvod njegove volje (zlo). Dakle, ako neprestano bdijemo sjećanjem i mislima na Boga, polako nadvladavamo naviku zla, budući da je priroda dobra jača od prirode zla, jer ova prva postoji, dok ova druga ne postoji osim kad joj mi damo oblik, kad činimo zlo. Sloboda izbora sastoji se u spremnosti naše razumske volje da se usmjeri na ono što želi. Dakle, moramo svoju želju usmjeravati da bude sklona samo prema dobru i na koncu u svakom trenutku, preko dobrih misli, raspršivati pomisao na zlo. Čisteći se žarkom molitvom, Božjom pomoću mi ulazimo u posjed onoga želimo još potpunijim iskustvom.'' (Piccola Filocalia della preghiera di cuore/Malo dobrotoljublje molitve srca, Paoline Editoriale libri, Figlie di San paolo 1990, Milano)