Ispis

Nalazimo se u vremenu svete Pedesetnice ili Pentekostara (grč. Πεντηκοστάριον, Pentekostárion; stsl. Цвѣтнаѧ Трїωдь, Cvjetni triod). Naziv se odnosi na liturgijsku knjigu iz koje se uzimaju službe za Božansku liturgiju i Časoslov u vremenu od Uskrsa do Duhova (Pedesetnice), dakle, kroz pedeset dana pashalnog ili uskrsnog vremena. Započinje sa službom Pashalne Jutrenje a završava s Devetim časom Nedjelje svih svetih (nedjelja poslije Duhova). Naziva ga se i Πεντηκοστάριον χαρμόσυνον, Pentekostárion Charmósynon ili Radosni triod u usporedbi s Posnim triodom svete Četrdesetnice.

Pashalno vrijeme je zapravo produženo slavlje Uskrsa, najveće svetkovine kršćanstva. U bizantskom obredu to se očituje prvenstveno u bogoslužnim tekstovima koji se iz Cvjetnog trioda uzimaju u dnevnom i tjednom krugu. Na samom početku tog vremena stoji svetkovina Uskrsa - Pasha - koja se produženo slavi sedam dana kroz čitav „Svjetli tjedan“ kao jedan veliki blagdan. Vrata ikonostasa ostaju stalno otvorena, a uskrsni tropar Hristos voskrese se ponavlja na brojnim mjestima na

Liturgiji i časovima. Redoviti mali časovi u Časoslovu zamjenjuju se „Pashalnim časovima“ - službom koja je satkana od uskrsnih stihira. Slijedi pet nedjelja s posebnim temama: Tomina nedjelja, Nedjelja mironosica, Nedjelja o uzetom, Nedjelja o Samarijanki i Nedjelja o slijepcu te svetkovina Uzašašća Gospodnjega, četrdeseti dan po Uskrsu. Po Uzašašću dolazi Nedjelja svetih otaca Prvog nicejskg sabora, zatim svetkovina Pedesetnice ili Silaska Svetoga Duha (Duhovi), točno pedesti dan po Uskrsu, i na zavšetku Nedjelja svih svetih. Na samoj polovici ovog vremena, u „Srijedu prepolovljenja“ spomen je „polovice blagdana“ o čemu govori Evanđelje u prispodobi o susretu Krista i Samarijanke. Sami nazivi ovih nedjelja i svetkovina već tumače njihov sadržaj, a on nam otkriva da je u kršćanskoj starini ovo bilo vrijeme podjeljivanja sakramenata kršćanske inicijacije (krštenja, miropomazanja i euhatristije). Tako je vrijeme Četrdesetnice na neki način bilo vrijeme priprave, a vrijeme Pedesetnice vrijeme ispunjenja jer su pripravnici (katekumeni) sakramentima u punini ulazili u Kristovo pashalno otajstvo i zajedništvo Crkve.

Vidimo da su vjernici prvih vremena živjeli u ritmu i skladu s liturgijskim vremenom Crkve. Njihova osobna duhovna izgradnja i pobožnost temeljili su se na tome. I danas je vrlo važno da kao vjernici svoju duhovnost gradimo u okviru bogoslužja Crkve, osobito zbog činjenice da živimo u vremenu kada niču brojne privatne pobožnosti, temeljene često ne na nauku Crkve, nego na objavama ili subjektivnim doživljajima pojedinaca i skupina. Zbog ljudske slabosti i nikad dovoljne duhovne izgrađenosti, svi smo u opasnosti u svojoj

vjeri i duhovnosti upasti u subjektivizam u kojem najčešće uzimamo iz poklada vjere samo ono što nama trenutno odgovara. Premda je vjera osobna i treba biti osobno proživljena, ona nikada ne smije izgubiti objektivitet i vezu s izvorom. Izvor svekolike pobožnosti i duhovnosti kršćanina je uvijek isti, uvijek onaj u kojem smo kršteni i pomazani, a to je Gospod Isus Krist, sveto Evanđelje (Objava) i zajedništvo Crkve u kojoj prebiva i koju vodi Sveti Duh. Kakva bi trebala biti pobožnost kršćanina u vremenu svete Pedesetnice? Svakako uvijek usidrena u Svetom Duhu i bogoslužju Crkve koja je njegovo prebivalište. U ovom vremenu proslave Uskrsa koje traje pedeset dana, Crkva nas preko bogoslužja poziva na radost (Radosni triod), na obnovu vjere (Tomina nedjelja), na ozdravljenje i uskrsnuće cjelovitoga našeg ljudskog bića (Nedjelja o uzetom i o Samarijanki), na novi „pashalni“ pogled na život i svijet (Nedjelja o slijepcu), na uzdignuće duha i duše u nebesa (Uzašašće) te na oživotvorenje i posvećenje Svetoga Duha (Pedesetnica). Ovo je vrijeme kada kao u slici gledamo i konačno kušamo plodove našeg Velikoposnog hoda pustinjom kroz Četrdesetnicu, kada smo prešavši Crveno more ušli u Obećanu zemlju. To je svojevrstan predokus Carstva nebeskoga u ovoj zemaljskoj dolini suza. Crkva nam po svetom bogoslužju u vremenu Cvjetnog trioda nudi gozbu Riječi i Duha, pozivajući nas kroz ove nedjelje da poput proljetnog buđenja prirode i mi procvjetamo duhom i budemo „cvjetni“, mirisni uskrsnom radošću, dobrim djelima i živom vjerom.

Tropari i kondaci u vrijeme Pedesetnice:

TOMINA NEDJELJA (Druga uskrsna), glas 7.:

TROPAR, gl. 7.: Iako je grob bio zapečaćen, ti si, Kriste Bože, pun života zasjao iz groba. Na zatvorena vrata ukazao si se učenicima, Ti, koji si uskrsnuće svima. Po njima duh pravi obnovi u nama, po velikom milosrđu svojem.

KONDAK, gl. 8.: Radoznalom desnicom Toma je ispitao životvorna rebra Tvoja, Kriste Bože. Jer, kad si na zatvorena vrata ušao, s ostalim apostolima klicaše Tebi:  Gospode moj i Bože moj!

NEDJELJA MIRONOSICA (Treća uskrsna)

TROPAR, glas 2.: Ugledni Josip skine s drveta prečisto tijelo Tvoje, obavije ga čistom plaštanicom, pomaza ga mirisavim uljem, i položi u novi grob. Ali treći si dan uskrsnuo, Gospode, i dao svijetu veliku milost.

Drugi tropar: Ženama mironosicama javi se anđeo kod groba i reče: Mirisno se ulje priliči mrtvacima, no Krist dade dokaz, da ne podliježe raspadanju. Mjesto toga kliknite: Uskrsnu Gospod i dade svijetu veliku milost.

KONDAK, gl. 2.: Uskrsnućem si svojim, Kriste Bože, mironosicama poručio da se raduju, i zaustavio si plač pramajci Evi. Apostolima svojim si naložio da propovijedaju: Spasitelj uskrsnu iz groba.

NEDJELJA O UZETOM (Četvrta uskrsna)

KONDAK, gl. 3.: Dušu moju, teško shrvanu svakojakim grijesima i nečistim djelima, probudi Gospode, po božanskom nalogu svojem, kao što si nekoć pridigao uzetoga, da bih i ja spašen, Tebi klicao: Milostivi! Slava, Kriste, moći Tvojoj!

NEDJELJA O SAMARIJANKI  (Peta uskrsna)

TROPAR, gl. 8.: Sredinom blagdana, o Spasitelju,  napoj žednu dušu moju vodama pobožnosti. Jer ti si nam povikao svima: Tko je žedan, neka dođe k meni i pije! Izvore našega života, Kriste Bože, slava Tebi.

KONDAK, gl. 8.: Došašvši vjerom na zdenac Samaritanka vidje u Tebi vodu mudrosti. I napivši se nje obilno, nasljedova zauvijek kraljevstvo nebesko. Častan je njezin spomen.

NEDJELJA O SLIJEPCU (Šesta uskrsna)

KONDAK, gl. 4.: Oslijepljen na duševne oči, dolazim k Tebi, Kriste, i kao slijepac od rođenja s pokajanjem vapijem Tebi: Ti si svjetlo što svijetli onima koji su u tami.

UZAŠAŠĆE GOSPODNJE

TROPAR, gl. 4.: Uznesao si se u slavu, Kriste Bože naš. Obradovao si učenike, obećanjem Svetoga Duha, i utvrdio ih blagoslovom svojim, jer Ti si Sin Božji, Izbavitelj svijeta.

KONDAK, gl. 6.: Ispunivši naum našega spasenja, i sjedinivši zemaljsko s nebeskim, uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš. Unatoč toga nisi se odijelio od nas, nego i dalje prebivaš među nama te kličeš onima koji Te ljube: Ja sam s vama, i nitko ne može protiv vas.

NEDJELJA SVETIH OTACA Prvog sveopćeg sabora u Niceji (Sedma uskrsna)

TROPAR, gl. 8.: Ti si, o Kriste Bože naš, nadasve slavljen. Postavivši oce naše kao svjetlila na zemlji, sve si nas po njima priveo k pravoj vjeri. O Mnogomilostivi, slava Tebi.

KONDAK, gl. 8.: Propovijed apostola i dogme otaca utvrdiše Crkvu u jedinstvu vjere. Zaogrnuta plaštem istine, od nebeskog bogoslovlja izatkanim, ona pravilno vrši službu i proslavlja veliko otajstvo vjere.

ZADUŠNA SUBOTA

(Subota pred Pedesetnicu)

TROPAR, gl. 8.: U svojoj nedokučivoj mudrosti i ljubavi prema ljudima, Ti, jedini Stvoritelju, svima upravljaš i na korist svima obraćaš. Ti, Gospode, daruj pokoj dušama slugu svojih, jer oni staviše sve ufanje svoje u Tebe, Stvoritelja i Začetnika i Boga našega.

KONDAK, gl. 8.: Sa svetima daruj, Kriste, pokoj dušama slugu svojih, tamo gdje nema ni muke ni boli ni vapaja, nego je život bez kraja!

NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI
Silazak Svetoga Duha

TROPAR, gl. 8.: Blagoslovljen budi, Kriste Bože naš, jer si učinio ribare mudracima, poslavši im Duha Svetoga, i po njima si ulovio čitav svijet: Čovjekoljupče, slava Tebi.

Blagosloven jesi, Hriste Bože naš, iže premudri lovci javlej, nizposlav im Duha svjatago, i tjemi ulovlej vselenuju: čelovjekoljubče, slava tebje.

KONDAK, gl. 8.: Kad je ono Svevišnji sišao da pomuti jezike, razdvojio je narode. Kad je pak razdavao ognjene jezike, pozvao je sve, da se opet sjedine. Stoga slavimo jednoglasno presvetoga Duha.

NEDJELJA SVIH SVETIH (Nedjelja poslije Duhova)

TROPAR, gl. 4.: Tvoja Crkva, diljem svijeta krvlju mučenika Tvojih kao haljinom od grimiza i beza ukrašena, s njihovim glasom vapi k Tebi, Kriste Bože: Pošalji puku svome milosti svoje, podaj mir narodu, i dušama našim veliku milost.

KONDAK, gl. 8.: Kao prvine prirode Uzdržavatelju svega stvorenoga, sav svijet prinosi Tebi, Gospode, bogonosne mučenike. Njihovim molitvama čuvaj po zagovoru Bogorodice u dubokom miru svoju Crkvu i svoj narod, Mnogomilostivi.

BLAGDAN PRESVETE EUHARISTIJE (Drugi četvrtak po Pedesetnici)

TROPAR, gl. 4.: Spomendan Tvoj, Kriste Bože naš, zasja svijetu kao svečani blagdan. Od Tebe ribari naučiše prinositi Tebi beskrvnu žrtvu u kruhu i vinu, i na taj način činiti božanski spomen na Tebe. Gospode, slava Tebi.

KONDAK, gl. 4.: Evo Krist je pred nama kao hrana svima. Dođite, i padnuvši na koljena poklonimo se Kristu Bogu, koji je u ovim tajnama na otajstveni način prisutan! Stoga puni pokajanja zavapimo njemu: Vladaru, nemoj nas opeći nedostojnom pričešću, već spali grijehe, i očisti duše naše.

 BLAGDAN KRISTA ČOVJEKOLJUPCA
(Petak nakon druge nedjelje po Duhovima)

TROPAR, gl. 6.: Pomiluj nas, Gospode, pomiluj nas. Neznajući kako da se opravdamo, ovu molitvu Ti stoga kao Svevladaru mi grešnici prinosimo: Pomiluj nas-

KONDAK, gl. 8.: Tebi, Vojvodo, koji si se borio za nas, i Gospode, pobjedniče nad paklom koji si me spasio od vječne smrti, prinosim zahvalnu pjesmu ja, Tvoje stvorenje i sluga. A jer si neizrecivo milosrdan,  izbavi od svakojakih nevolja mene koji Ti vapijem: Isuse, Sine Božji, pomiluj me.

Đakon Livio Marijan