Ispis

Mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, služio je je bogoslužja Svetog i velikog četvrtka, petka, subote i Uskrsa u Kapeli grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama, u Dalmaciji. Na Veliki četvrtak služio je Večernju i Liturgiju sv. Bazilija Velikoga te u kasnim večernjim satima Jutrenju Muke Gospodnje Velikoga petka sa čitanjem dvanaest Evanđelja o muci. Na Veliki petak služio je Velike ili Carske časove Muke Gospodnje u jutarnjim satima, poslijepodne je služio Večernju s polaganjem plaštanice (platna s ikonom mrtvoga Krista) u Božji grob, a u kasnim večernjim satima Jeruzalemsku jutrenju Velike subote na Kristovom grobu. Na Veliku subotu služio je u kasnim večernjim satima Pashalnu jutrenju i liturigju, a na Uskrs ujutro uskrsnu liturgiju.  Sva bogoslućja vjernici su mogli pratiti preko facebook stranice 'Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj“ i web stranice Križevačke eparhije.

U propovijedi na Uskrs mons. Stipić se osvrnuo na pitanja koja muče ljudsku egzistenciju, osobito u ovom vremenu prijetnje od zaraze Corona virusom: “Nalazimo se u restriktivnoj situaciji zbog bolesti koja je napala ljude u mnogim državama svijeta. Pretrpjeli smo i razaranje u potresu u našem glavnom gradu Zagrebu. Puno se toga promijenilo i nove su okolnosti na koje se kao ljudi i kršćani moramo naviknuti. Prvi put proslavljamo Uskrs u praznim crkvama, malim kapelama, u domovima, kao da je Crkva, kao u prvim vremenima, vraćena u katakombe. Međutim, svi živimo u nadi da će ova situacija što prije završiti da ćemo se vratiti životu, radu, našim poslovima i zajednićkom slavljenju Euharistije u našim hramovima. Budimo strpljivi i jednostavni ljudi koje ne čeznu za velikim stvarima, već jednostavni i skromni, koji će i u društveneim i u crkvenim okolnostima biti oni koji traže ono što je Božje. Uskrsli Krist je naša nada i naša radost. Svi imamo razna pitanja vezana za naš život: pitanja egzistencije, novca, ekonomije, zdravlja, što i kako će biti s našom djecom, kako ćemo zbrinuti naše stare i bolesne, kako ćemo riješiti stambenu situaciju, školovanje, kako ćemo položiti ispite, diplomirati i završiti. Tu je bezbroj pitanja koje si čovjek svakodnevno postavlja. Ali tu je i najvažnije pitanje: Zašto ja uopće živim? T Zašto sam tu, koja je moja svrha, ima li to uopće smisla ako ću za pet, deset, trideset godina završiti u grobu kao svi moji preci i više me se uskoro nitko neće sjećati. Kakav je smisao života uopće u takvoj situaciji? Koliko sve drugo uopće ima smisla ako smo mi samo prolazni?

Jedini smisao i svrhu u čovjekovom životu  jest imati otvorena vrata za život vječni, imati put u nebesko carstvo i znati da sve ovo što živimo na ovome svijetu je tek jedna priprava za ulazak u vječni život. Krist koji je uskrsnuo od mrtvih je prvi koji nam je pokazao i dokazao i objasnio što je Bog i što je čovjek, što je život vječni i kakav je stav nebeskoga Oca prema nama ljudima i što je ono što nas čeka u našoj budućnosti. Nitko osim Krista nam ne može o tome išta reći, jedino nam je on taj koji o tome govori i svjedoči. I to ne samo riječima, nego svojim primjerom. A glavni primjer je taj što je sam Gospod Isus Krist, nakon teških muka i stradanja i smrti na križu, treći dan uskrsnuo od mrtvih i kao živ pokazao se svojim apostolima, s njima jeo, pio razgovarao četrdeset dana i na kraju im poslao Svetoga Duha od kojega je rođena Crkva. Crkva koja je poslana da propovijeda, naviješta, krsti i slavi svetu Euharistiju na kojoj će on svojim Duhom Svetim biti prisutan. Neka uskrsli Isus Krist donese obilje mira i ljubavi u naše obitelji. Svoj našoj Križevačkoj eparhiji, našem vladiki u miru Nikoli, svećenicima i klericima, našim monasima, redovnicama bazilijankama i monahinjama, bogoslovima i iskušenicima u Ukrajini, i svima vama, draga braćo i sestre, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs – Pasha Gospodnja! Hristos voskrese – Uistinu voskrese! Krist uskrsnu – uistinu uskrsnu!