Ispis

U srijedu, 22. rujna 2021., na Općoj audijenciji srijedom, papa Franjo se osvrnuo na svoj apostolski pohod Mađarskoj i Slovačkoj. Između ostaloga spomenuo je i svoj doživljaj Božanske liturgije sv. Ivana Zlatoustoga kojoj je predsjedao u Prešovu na blagdan Uzvišenja svetoga i životvornoga Križa Gospodnjega 14. rujna:

Ovo putovanje bilo je hodočašće korijenima. U susretima s braćom biskupima, i u Budimpešti i u Bratislavi, imao sam priliku izravno se osvjedočiti u zahvalno sjećanje na korijene vjere i kršćanskog života, koji žive u sjajnom primjeru svjedokâ vjere, kao što su kardinal Mindszenty i Korec, kao što je blaženi biskup Pavel Peter Gojdič. Korijeni koji sežu duboko u deveto stoljeće, sve do evangelizacije svete braće Ćirila i Metoda, koji su pratili to putovanje kao trajna prisutnost. Snagu tih korijena osjetio sam u slavljenju božanske liturgije prema bizantskom obredu, u Prešovu, na blagdan Svetog Križa. U pjesmama sam osjetio kucaje srca svetog Božjeg naroda, oblikovanog mnogim patnjama podnesenim za vjeru. Više sam puta inzistirao na činjenici da su ti korijeni uvijek živi, puni životne snage Duha Svetog, te da se kao takvi moraju čuvati: ne kao muzejski izlošci, ne ideologizirani i instrumentalizirani za prestiž i interese moći, za jačanje

zatvorenog identiteta. Ne. To bi značilo izdati ih i učiniti neplodnima! Ćiril i Metod nisu za nas osobe kojih se treba sjećati, nego uzori na koje se treba ugledati, učitelji od kojih uvijek možemo naučiti duh i metodu evangelizacije i učiti se zalaganju u građanskom društvu – na ovom putovanju u srce Europe često sam mislio na očeve Europske unije, Europske unije kakvom su je oni sanjali, ne kao tijelo za širenje ideoloških kolonizacija što je danas „u modi“, ne to, nego kakvom su je oni sanjali. Tako shvaćeni i življeni, korijeni su jamstvo budućnosti: iz njih niču debeli izdanci nade.

I mi imamo korijene: svaki od nas ima svoje korijene. Spominjemo li se naših korijena? Očeva, djedova i baka? I jesmo li povezani s djedovima i bakama koji su jedno blago? „Ali oni su tako stari…“. Ne, ne: oni ti daju životnu snagu, moraš ići k njima i uzimati da bi rastao i napredovao. Mi ne kažemo: „Odi i sakrij se u korijene“: to nipošto. „Odi korijenima, uzmi odande životni sok i idi naprijed. Idi na svoje mjesto“. Ne zaboravite to. I ponavljam vam ono što sam rekao mnogo puta, onaj tako lijepi redak: „Stablo svoju rascvalu krošnju duguje onom što mu je pod zemljom„. Možeš rasti u mjeri u kojoj si privezan uz korijene: odande ti snaga dolazi. Ako odrežeš korijene, sve novo, nove ideologije, to te nikamo ne vodi, ne daje ti rasti: loše ćeš završiti (IKA, Zagreb)