U četvrtak 16. rujna 2021., u kasnijim večernjim satima, u župnom domu, doživjevši srčani infarkt, u 27. godini svećeništva i 66. godini života iznenada je preminuo grkokatolički svećenik eparhije sv. Nikolaja u Ruskom Krsturu, protojerej stavrofor, katedralni župnik i upravitelj Marijanskog svetišta Vodica, mr.sc. Mihajlo Malacko.

Životopis: Mihajlo rodio se 28. veljače 1955. godine u Ruskom Krsturu, u Bačkoj/Vojvodini. Roditelji su mu bili Joakim i Leona rođ. Segedi. U Ruskom Krsturu završio je osnovnu školu.Kao pitomac Ukrajinskog papinskog sjemeništa sv. Jozafata u Rimu i sjemeništarac Križevačke eparhije od 1969. do 1973. pohađao je gimnaziju/licej. Formaciju za

svećenički poziv, nastavio je na Papinskom sveučilištu „Urbaniana“ uspješno dovršivši dvogodišnji filozofski studij 1975. godine.

Teološki studij nastavio je u Zagrebu, kao pitomac Gornjogradskog grkokatoličkog sjemeništa, studirajući na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U zagrebačkim studentskim danima, na poticaj tadašnjeg gornjogradskog duhovnika, o. Slaviomira Miklovša, upoznao se s Fokolarima – Pokretom djela Marijina. U gradu Frascati, u Italiji, u školi za svećenike i bogoslove koji bi htjeli detaljnije upoznati karizmu ovoga pokreta pok. otac Mihajlo 1977. god. prepoznao je sebe u služenju Bogu i bližnjemu. Naime, karizma fokolarskog pokreta bila je snažno prepoznatljiva u njegovom načinu svećeničkog služenja bratu čovjeku sve do smrti. Nakon završenog teološkog studija 1978. godine, o. Mihajlo upisao je postdiplomski studij iz crkvene povijesti na Papinskom istočnom institutu. Tema njegova istraživanja i pisanja bila je: „Preuzvišeni vladika dr. Dionizije Njaradi – apostol i misionar“. Dugo je i detaljno proučavao život i bogati opus biskupa koji je u jednom periodu upravljao sa više grkokatoličkih eparhija kao administrator, a kao kateheta za mladež, duhovnik u Gornjogradskom sjemeništu i kasnije biskup ostavio bogati slijed arhivske građe od Rima do Prešova, Užhoroda, Lavova, Zagreba i Križevaca. Magistarski rad o. Mihajlo obranio je 1994. godine u Rimu, a radnja je objavljena u časopisu „Bogoslovlje“ br.54, Rim 1995. U Ruskom Krsturu 1994. godine oženio se sa Zlaticom rođ. Bujila. U svome životu bio je samozatajan i velikog srca. Uz svoje troje djece: Kristinu, Dionizija i Tadeja, o. Mihajlo na životni je put izveo i četiri polusestre njegove supruge Zlatice: Manuelu, Sanju, Marijanu i Vladimiru, koji su ostale bez roditelja u krhkoj dobi odrastanja. Sedmoro djece poput sedam Svetih tajni unosilo je na različit način istu Božju blagodat u svećenički i obiteljski život o. Mihajla i njegove supruge Zlatice, znao je govoriti pokojnik.

Za podđakona je zaređen u Križevcima 5. kolovoza, za đakona, na blagdan Preobraženja Gospodnjeg 6. kolovoza u Zagrebu, a za prezbitera Križevačke eparhije 18. rujna 1994. u Ruskom Krsturu. Biskup zareditelj bio je vladika Slavomir Miklovš. 

Svećeničke službe

Pokojni o. Mihajlo službovao je ponajprije kao kapelan u Ruskom Krsturu od 1994. do 1999. godine. Bio je zatim župnik u Šidu, u Srijemu 1999-2008. godine. Srijemskim dekanom u novoosnovanom Apostolskom egzarhatu za grkokatolike u R. Srbiji imenovan je na mandat 2003-2008. godine. Službu katedralnog župnika u Ruskom Krsturu i upravitelj eparhijskog marijanskog svetišta Vodica vršio je od 2008. godine do smrti.

Za svoj svećenički rad, zalaganje i trud odlikovan je činom protojereja-stavrofora 2008. godine. Vršio je i mnoge druge službe prema potrebama svoga Ordinarija.

Publicist, kulturni djelatnik, humanist, javna osoba

Pokojni o. Mihajlo samostalno i timski sudjelovao je u brojnim prijevodima. Najznačajniji je njegov prijevod i priprava za tisak „Ilustrovane Biblije za mlade“ na dva jezika: rusinski i ukrajinski u izdanju Kršćanske sadašnjosti 1989.

Radio je i na prevođenju liturgijskih tekstova, bio je recezent knjižice „Псалми“ (Psalmi). Publicirao je u godišnjaku „Руски християнски календар“ (Rusinski kršćanski kalendar), časopisu „Дзвони“ (Zvona), pisao za tjednik „Руске слово“ (Rusinska riječ) i brojne druge časopise i periodiku.

Od mladosti je također pisao poeziju. Bio je aktivan u kulturno-prosvjetnom radu, pjevao u Zboru u Ruskom Krsturu, te u kvartetu koji je izdao i svoj CD.

Bio je više puta biran članom-elektorom za „Руски национални совит“ (Rusinski nacionalni savjet/vijeće), članom ogranizacijskog odbora centralne kulturne manifestacije „Червена ружа“ (Crvena ruža), predavač na Teološko-katehetskom institutu u Subotici. Predavač je i sudionik bio i na brojnim simpozijima, tečajima, duhovnim obnovama. Radio je na brojnim projektima na lokalnoj i međunarodnoj razini.

Otac Mihajlo je u vrijeme mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja s drugim svećenicima istočnog i zapadnog obreda dao svoj obol u uspostavljanju redovitog duhovnog života vjernika u Zapadnom Srijemu na području Republike Hrvatske. Dolazio je u Petrovce, Vukovar, Mikluševce, hrabrio naše ljude kako prognanike koji su se vraćali, tako i one kojima je bilo dopušteno ostati na okupiranom prostoru. Zalagao se za istinu, iskrenost i suživot jednih s drugima. U tome nije bio sam, no dao je svoj značajni doprinos kojeg ljudi i danas pamte.

Surađivao je na raznim humanitarnim projektima s Caritasom iz Sjeverne Italije.

Smrt i sprovod protojereja-stavrofora o. Mihajla Malacka

Nenadano, u večernjim satima, u četvrtak 16. rujna od posljedica srčanog infarkta prestalo je kucati plemenito srce o. Mihajla. Vijest o njegovoj smrti te se noći prenijela u matičnoj eparhiji i okolnim biskupijama, a o njegovom nenadanom odlasku čulo se i u Italiji, Europi, Ukrajini i Kanadi, gdje je imao brojne prijatelje i kolege. Zvona crkava gdje je svojim radom ostavio neizbrisivi trag prezvanjala su u subotu za pokojnim svećenikom.

Sprovodnu liturgiju i obred svećeničkog sprovoda o. Mihajla predvodio je bački dekan o. Vladislav Rac uz sasluženje 23 svećenika iz eparhije Sv. Nikolaja, Križevačke eparhije, okolnih rimokatoličkih biskupija, te redovnika bazilijanaca iz Ukrajine.

Iz naše eparhije na sprovodu su sudjelovali: o. Miroslav Krnješin, biskupski vikar za BiH i župnik u Banjoj Luci, o. Vladimir Sedlak, biskupski vikar za Slavoniju i Srijem i župnik u Petrovcima i o. Vladimir Magoč, župnik župe Krista Kralja u Vukovaru (o. Vladimir Sedlak, vikar slavonsko-srijemski).

Vječni mu spomen u Carstvu nebeskom! Вичная памят!