(Erbil, Irak – Agenzia Fides) – Mar Awa Royel, dosadašnji biskup Asirske Crkve Istoka u Kaliforniji, SAD, i ujedno tajnik Svetog sinoda, izabran je 8. rujna 2021. za 122. katolikosa-patrijarha Asirske Crkve Istoka. Sinod te, jedne od najstarijih kršćanskih Crkava koja se nazivala u povijesti i ''nestorijanska'', ''Crkva Mezopotamije'' ili ''Perzijska Crkva'', ima svoje sjedište u Bagdadu, ali se za ovu priliku sastala u sjevernoiračkom mjestu Ankawa kraj Erbila, gdje su biskupi sinoda izabrali novog katolikosa-patrijarha nakon što je dosadašnji patrijarh Mar Gewargis III Sliva podnio ostavku zbog bolesti. Novi patrijarh Mar Awa Royel ima 46 godina, rođen je u Chicagu, gdje je godinama bilo sjedište patrijaršije ove često progonjene i mučeničke blisko-istočne Crkve. 

Teologiju je studirao na katoličkom isusovačkom Loyola Institutu u Chicagu kao i na Sveučilištu Saint Mary of the Lake koje pripada katoličkoj nadbiskupiji Chicago. Kasnije je doktorirao na Papinskom Orijentalnom Institutu u Rimu. Zaredio ga je za biskupa pokojni patrijarh Mar Dinkha IV. 2008. godine, i tom je prilikom uzeo ime Awa (sirska izvedenica od grč. abba – otac) te je tako postao prvim biskupom Asirske Crkve Istoka koji je rođen u SAD-u. Poznat je po svom ekumenskom nastojanju i bratskim odnosima osobito s Katoličkom Crkvom. Godine 2011. objavio je znanstveni rad ''Svete Tajne Kraljevstva: Sakramenti Asirske Crkve Istoka''. Asirska Crkva Istoka prva se u povijesti odijelila od opće Crkve, još 431. godine, nakon Efeškog koncila koji je osudio patrijarha Nestorija kao krivovjerca. Mnogi su njegovi sljedbenici pobjegli u Perziju gdje je već postojala snažna lokalna Crkva koja je prihvatila Nestorijev nauk. Ta se Crkva razvila u misionarsku Crkvu koja je do 13. st. imala na stotine biskupija i metropolija u Kini i Indiji, prevela Bibliju na kineski jezik i u svoje vrijeme bila najvećom Crkvom u kršćanstvu. Nažalost, tijekom 14. st. asirsku Crkvu je gotovo posve uništio mongolski osvajač Tamerlan te je svedena na malobrojnu zajednicu koja se povukla u gorja Hakkarija u istočnoj Turskoj i sjevernom Iraku gdje je izolirano živjela do 20. stoljeća kada je ponovno doživjela progone i desetkovanja od strane Osmanlija i Kurda. Najnoviji islamistički terorizam na Bliskom Istoku dodatno je raspršio asirske kršćane po čitavom svijetu. U 16. st. jedan se dio ove Crkve odvojio i obnovio zajedništvo s Rimskom Crkvom te je tako nastala Kaldejska katolička Crkva. Veći broj asirskih kršćana ostao je do dana u Indiji, u pokrajini Kerala, na Malabarskoj obali gdje je tijekom povijesti nastala i nova, s Rimom sjedinjene Crkva koja se naziva ''Siro-malabarska katolička Crkva''. Sve te Crkve služe se istočno-siriskim ili asirsko-kaldejskim obredom koji je vrlo arhaičan i koji još koristi drevni siro-aramejski (Isusov) jezik u liturgiji. Godine 1994. patrijarh Mar Dinkha IV. potpisao je s papom Ivanom Pavlom II. zajedničku kristološku deklaraciju u kojoj se izražava zajednička vjera obje Crkve po pitanju Kristove bogočovječanske naravi kao i zajedničko poimanje sedam svetih sakramenata, čime je i službeno završen spor tzv. ''nestorijanskog krivovjerja'' između dviju Crkava te se asirski kršćani i njihova Crkva više ne nazivaju ''nestorijancima''. Između Asirske Crkve Istoka i njezine katoličke blizanke Kaldejske katoličke Crkve postoji i službeni dogovor o zajedničkom pristupanju sakramentima između pripadnika ovih dviju Crkava istočno-sirskoga obreda i baštine. Više o aisrsko-kaldejskim kršćanima i Crkvama: https://drive.google.com/file/d/0B3ND72wxdm5id1RWWi1jQkx5dE0/view?resourcekey=0-6R9RveoI_MakmiMYI5JhxA