Ispis

U predvečerje blagdana sv. Antuna Pečerskog, monaha i isposnika, apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić služio je u katedrali Presvete Trojice u Križevcima Božansku liturgiju pod kojom su dva novaka, brat Antonije i brat Mladen, primli postrig u rijasu i dali jednostavne zavjete. Nakon određenog vremena provedenog u novicijatu u studitskom grkokatoličkom manastiru Uznesenja presvete Bogorodice na nebo u Univu kod Lavova u Ukrajini, poznata kao Univska lavra, gdje su imali priliku upoznati se s duhovnošću i životom istočnog monaštva, svoj daljni monaški život će nastaviti u dalmatinskom grkokatoličkom manastiru Pokrova presvete Bogorodice u Kričkama. Zajedeno s mons. Stipićem suslužili su o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik, o. dr. Robert Rapljenović, mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, vlč. Josip Jerković, župnik u Dubrancu, o. Zoran Vladušić, župnik u Sošicama i Kaštu te o. Željko Pajić, župnik u Karlovcu. Liturgiji je prisustovalo mnoštvo vjernika, a u homiliji je mons. Stipić naglasio važnost potpunog odricanja kako bi se moglo nepodjeljno predati Bogu. To predanje nije rezervirano isključivo za osobe posvećenog života nego je ono poziv za sve kršćane. ''Svi ljudi, a posebno redovnici i redovnice, monasi i monahinje, trebaju biti kao anđeli koji uvijek stoje pred licem Božjim. Mons. Stipić poručio je mladim monasima da se pokoravaju u svemu svojim poglavarima kao Kristu i da budu u svemu strpljivi, ponizni, krotki i šutljivi, pa će naći blagodati pred Bogom i spasiti se. ''Neka vam dobri Bog dade puno blagoslova, hrabrosti i ustrajnosti u vašem monaškom pozivu, da vam nikad ne dosadi voljeti Boga i živjeti za njega'.

Ovaj čin postriga (čin monašenja, nazvan po simboličnom odsijecanju kose) nas poziva da trebamo uvijek imati obraz anđela na nebu. To znači da sve ono što je od ovoga svijeta,  ono što je prolazno, raspadljivo, ostavimo iza sebe i idemo za nečim uzvišenijim i savršenijim. Nikola Tesla je ostavio sve iza sebe kako bi se posvetio znanosti i kazao je da ako čovjek želi biti pravi znanstvenika mora pustiti sve prolazne stvari, pa čak i obitelj i posvetiti se isključivo tome. Ako jedan čovjek za ovakvu ovozemaljsku stvar može dati takvu žrtvu, koliko onda to može i treba učiniti kršćanin, koji to čini za uskrslog Gospoda Isusa Krista i za Kraljevstvo Božje. Redovnički, monaški poziv je veliki dar za Crkvu, veliki dar za svakog vjernika, a i veliki dar za onoga koji ga nosi. Draga braćo, budite nositelji anđeoskoga lika s ljubavlju, radošću i veseljem i Gospod će vam to stostruko vratiti – zaključio je homiliju mons. Stipić.