U četvrtak, 24. siječnja 2019., u pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u zagrebu, održan je završni molitveni susret Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Tom je prigodom, nakon  pjevanja kora i navještaja Evanđelja, domaćin, protojerej stavrofor Slobodan Lalić, pozdravio okupljenr predstavnike kršćanskih Crkava i zajednica: predsjednika Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog mons. Zvonimira Sekelja,  tajnika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. o. Juru Zečevića, kancelara Križevačke eparhije đakona Livija Marijana, predstavnike Baptističke Crkve Željka Mraza, Evangeličke Crkve Morana Rajkovića te Hrvatske starokatoličke Crkve Marija Čengića. Prenoseći pozdrave metropolita SPC zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića, Lalić je govorio o bratskom zagrljaju kršćanskih Crkava: “Nakon svih praznika koje vezujemo za božićni ciklus koji nazivamo zagrljajem Boga i čovjeka, sada nastavljamo našim međusobnim zagrljajem i susretom tokom ekumenske osmine, kretajući se od jedne do druge stanice, od jedne do druge vjerske zajednice, od jednog do drugog doma molitve, i evo dolazimo i do pravoslavne crkve, centralnog događaja molitvene osmine.” “Ovaj hram svjedok je ovakvih interkonfesionalnih međucrkvenih zajedničkih molitvi još od 1984. godine”, podsjetio je dr. Zečević...

Rodio se u svetačkoj obitelji u Nazijanzu (Kapadocija u Maloj Aziji) 330. g., gdje je njegov otac sv. Grgur bio biskupom. Skupa sa sv. Bazilijem studirao je na glasovitoj visokoj školi u Ateni. Nakon studija krstio se i zaredio za svećenika. Bio je biskup u Sassimi (372.) i Nazijanzu (374.), a carigradski patrijarh od 378. do 381., neustrašivo braneći pravovjerje protiv arijanskog krivovjerja koje je nijekalo da je Isus Krist Sin Božji te protiv makedonijevske hereze koja je naučavala da Duh Sveti nije Bog. Zbog zavidnosti nekih biskupa odlučio je napustiti Carigrad i preuzeti malu biskupiju u Nazijanzu, gdje je na biskupskom tronu naslijedio svoga oca. Napisao je oko 500 pisama i 240 poslanica. Ispjevao je i crkvene himne. Zbog dubokih teoloških misli dobio je nadimak teolog (bogoslov). Umro je 9. svibnja 390. godine. Dlavi se i 30. siječnja zajedno s Bazilijem Velikim i Ivanom Zlatoustom.

Stihire Večernje, glas 1.:
Presjekavši nerazumljivi mrak o Pismu, ušao si u nadnaravnu svjetlost i primivši otuda svjetlosne zrake sve si nas obogatio bogospoznajom, premudri Grgure, svjećnjače Crkve. Blistanjem svojih učenja odagnao si mračne oblake krivovjerja i nastanio se s anđelima gdje odzvanjaju slavljenički glasi: moli se neprestano za duše naše.

Grgure, drugi bogoslove i poznavatelju božanske svjetlosti, blistavi pisaru svete Trojice, o čijoj si neizrecivoj i božanskoj naravi naučavao, sada kada se naslađuješ Božjom svjetlošću spomeni se i nas koji te častimo i pomozi Crkvu koju si stekao. Jer tvoj nauk, kojim naučismo slaviti istobitnu Trojicu, pročuo se do nakraj zemlje.

Tropar sv. Grguru Bogoslovu, glas 1.:
Pastirska frula tvojeg bogoslovskog nauka* pobijedila je trube poganskih govornika.* Tebi, koji si istraživao dubine Duha,* bî darovana ljepota govora.* Moli Krista Boga, oče Grgure,* da se spase duše naše.

Kondak, glas 3.: Bogoslovskim tvojim jezikom raspleo si, o Slavni, obmanu krasnorječja govornika; odjećom pravovjerja, istkanom s nebesa, Crkvu si ukrasio. Ona, njome zaodjenuta, zajedno s nama, djecom tvojom, kliče: Raduj se, Oče, uzvišena glavo bogoslovlja.


 

Ekumenski hod uz geslo "Teži za samom pravdom“ (Pnz 16, 22) započeo je pjevanom Večernjom po istočnom obredu, koju je predvodio domaći župnik Aleksandar Hmilj. Pjevanje su animirale Sestre Bazilijanke. Sa svojim vjernicima i redovnicama na susretu su sudjelovali svećenici Katoličke Crkve: istočnog obreda Aleksandar Hmilj, zapadnog obreda slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, mons. Stjepan Belobrajdić, fra Goran Malenica, Robert Farkaš i Andrija Djaković, đakoni Domagoj Vidaković i Dominik Nedjeljković te Evangeličke Crkve župnik Josip Ivić i đakon Pavao Krešić. Ne skrivajući svoju radost što se taj važan susret događa prvi puta u njegovoj župi o. Hmilj je posvijestio kako je danas, više nego ikada, potrebno njegovati i izgrađivati, tako nam svima potrebno zajedništvo. Naglasivši u prigodnoj homiliji kako se u svakodnevnici susrećemo s mnogim nepravednim stvarnostima mons. Belobrajdić je ustvrdio kako je iskorjenjivanje tih nepravdi temeljni zahtjev pravednosti. "Zadatak nam je prihvatiti današnju Božju poruku: Teži za pravdom – tražeći putove pomirenja prije svega među nama kršćanima. Tako ćemo najbolje liječiti rane nepravdi. U tome možemo vidjeti priliku da pomognemo braći u potrebi- ali i oživotvoriti navještaj Isusov da se po malim pa i materijalnim stvarima- ostvaruje pravda“, rekao je mons. Belobrajdić dodavši da je među kršćanima izostala osnovna težnja onog tipično povezujućeg elementa – ljubavi. Naglasio je da se za pravednost ne može djelovati kao pojedinac, nego se ona za sve ljude moli i traži zajednički.

24. siječnja

Ksenija Rimljanka bila je jedinica rimskog senatora, imenom Euzebija. Ne htijući se udati, sa dvije svoje robinje napusti očev dom i pobjegne u Milas na otok Koa, gdje osnuje monašku zajednicu i sebi izabra ime Ksenija. Biskup ju je zaredio za đakonisu. Preselila se u carstvo nebesko 450. godine.

"Usidrena u luci božanskog zaljeva, nadvladala si valovlje ovosvjetskih nevera, i vodeći lađu svoje duše neoštećenu gorkim valima napasti, ostala si ispunjena otajstvenim teretom, časna majko Ksenijo!" (Stihira Večernje spomena časne majke Ksenije Rimljanke)


 

U utorak, 22. siječnja 2019., u konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, održana je jedna od molitvenih postaja ekumenske Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana (18. - 25. siječnja), u kojoj sudjeluje više Crkava i crkvenih zajednica u gradu Zagrebu. Tom prigodom zagrebački župnik i eparhijski ekonom o. Danijel Hranilović služio je s eparhijskim kancelarom đakonom Livijom Marijanom Moleben sv. ravnoapostolnoj braći Ćirilu i Metodu, obrativši se na početku poticajnom porukom: "Radujem se što ćemo danas, kao braća i sestre, ostvariti poslanje te zajedništvom postati blagovjesnici siromasima i slabima, što je i tema petoga dana molitvene osmine. I upravo smo mi, koji osluškujemo Božju riječ, pozvani biti nosiocima Radosne vijesti pravde i mira. Zato i želimo našim susretima za vrijeme ovogodišnje molitvene osmine težiti za pravdom... Želimo prepoznati Božji plan da po ljubavi zasja na zemlji Božje kraljevstvo kao jedna daleka zora vječnoga kraljevstva." Nakon otpjevanog Molebena u kojem se molitveno hvalilo i zazivalo svetu Braću zbog njihova neustrašiva naviještanja Evanđelja među slavenskim narodima i čuvanja jedinstva Kristove Crkve u teškim vremenima, nazočne je pozdravio i prigodnim se riječima obratio o. Petar Kozakijević, đakon i profesor, uime Srpske pravoslavne Crkve u Zagrebu. On je na početku sve pozdravio uime metropolite zagrebačko-ljubljanskoga g. Porfirija i svećenstva eparhije  te istaknuo da "do ekumenskih susreta ne treba da dolazi samo u određene dane u godini, već pod ekumenskim susretom treba smatrati svaki kontakt s braćom s kojim zbog spleta različitih okolnosti, nismo u euharistijskom jedinstvu...

U nedjelju, 20. siječnja 2019., u Franjevačkom klerikatu i crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu, služena je Božanska liturgija sv. Ivana Zlatoustog u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Služio je o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka, u zajedništvu s o. Ivanom Čupićem OFM, župnikom Mirlovića, o. Antom Žderićem, župnikom Gospe Fatimske u Splitu, don Dankom Kovačevićem, kapelanom iste župe, fra Markom uime samostanskih fratara te đakonom Livio Marijanom, eparhijskim kancelarom i podđakonom Andrijom Savyakom. Pjevanje je vodio bogoslov Jan Jakubov, a pjevali su fratri klerikata na čelu s fra Domagojem Runjem, gvardijanom samostana. Uvod u bizantski obred i liturgiju sv. Ivana Zlatoustog dao je o. Livio Marijan, a na evanđeosku prispodobu o bogatom mladiću kojega je Isus zavolio i pozvao o. Milan Stipić. Nakon ove jedinstvene prilike za upoznavanje jednog istočnog katoličkog obreda, u čemu su brojni prisutni vjernici sudjelovali, samostanska braća i služitelji su se okupili oko zajedničkog bratskog stola u srdačnom druženju. Oci franjevci su s velikom ljubavlju, koja je uvijek istaknuti dio njihove karizme ugostili grkokatoličke služitelje i vjernike. Fotoalbum:

U nedjelju, 20. siječnja 2019., župa Kašt proslavila je naslovnika župe i crkve sv. Antuna Velikoga, pustinjaka, svečanom svetom liturgijom u župnoj crkvi koju je služio o. Željko Pajić, vikar žumberački i župnik karlovački, uz susluženje domaćeg župnika o. Zorana Vladušića, o. Marjana Jeftimova, župnika sošičkoga, o. Nenada Krajačića, župnika pećanskog i pribićkog te o. Euzebija Kneževića, pavlina iz Kamenskog koji je propovijedao. O. Euzebije je u propovijedio naglasio opasnost od metarijalizma i gedonizma što ih svako kršćanin iskušava u današnjem svijetu te istaknuo primjer velikoga monaškoga oca i  pustinjaka Antuna koji se povukao od svijeta da bi lakše i učinkovitije čuo i obdržavao riječ Božju, pozaknuvši sve na nasljedovanje njegova svetog primjera u što zauzetijem duhovnom životu (Fotogtafije: Niko Goleš). Fotoalbum: 

Ubraja se među sedamdesetoricu apostola. Rođen je u Listri, u pokrajini Likaoniji, od oca Grka i majke Eunike, židovke. Baka mu se zvala Loida. U tom mjestu bio je svjedok kada je sv. Pavao izliječio hromog od rođenja. Timotej je bio gotovo stalni suputnik Pavlov, obišavši s njim Malu Aziju, Makedoniju i Grčku. Pavao ga naziva pravim sinom u vjeri. Bio je biskup u Efezu. Godine 97. završio je svoj život mučeničkom smrću. Njegove moći godine 356. prenesene su u Carigrad i pohranjene u crkvi Svetih apostola. Sveti apostol Pavao uputio mu je dvije poslanice.

TROPAR, glas 4.: Poučivši se dobroti, u svemu trijezan, odjenuo si se dobrom savješću kako i dolikuje svećeniku, te iz izabrane posude crpio otajstveno znanje. Vjeru sačuvavši, trku si dobro završio, apostole Timoteju: moli Krista Boga da se spase duše naše.


 

21. siječnja

Rodio se u Carigradu 590. i bio dvorjanin cara Heraklija, a zatim monah i poglavar manastira nedaleko Carigrada. Bio je branitelj prave vjere od krivovjeraca monotelista, koji su naučavali da je Isus Krist kao čovjek imao samo jednu volju, a ne dvije. Njegovim nastojanjem u svezi toga održani su sabori u Kartageni i u Rimu koji osudiše krivovjerce. Zbog svoga pravovjerja doživio je teška progonstva i mučenja. Umro je 662. godine. Napisao je brojna izvrsna teološka i monumentalna duhovna djela. Na hrvatskom jeziku izašlo je njegovo djelo "Asketski spis - O Božjem čovjekoljublju" (KS Zagreb 1994.).

KONDAK, glas 8.: Ljubitelja svete Trojice – Maksima velikoga, koji je jasno naučavao božansku vjeru kako se slavi Krista u dvije naravi volje i djelovanja, doličnim pjesmama častimo, vjerni, kličući: Raduj se, propovjedniče vjere!

"Samo je Bog po prirodi dobar i samo onaj tko nastoji biti sličan Bogu može biti dobar u moralnom smislu. Takav samo jedan cilj u životu ima: da nikada ne otpadne od tog jedinog pravog cilja koji je sam naš Bog" (sv. Maksim Priznavalac, O Božjem čovjekoljublju)


 

POVRH SVEGA LJUBAV(Kol 2, 14)

"Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" (Luka 18, 20)

TROPAR nedjeljni: Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si i mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: Davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi.

KONDAK nedjeljni: Uskrsnuo si iz groba, svemoćni Spasitelju, a pakao vidjevši čudo zgranu se i mrtvi ustadoše. Sve stvorenje, videći to, raduje se s Tobom. Adam se veseli, a i svijet Te, Spasitelju moj, neprestano veliča.

Sv. Eutimij Veliki (20. siječnja): Živio od 377. do 473., Grk iz Melitene, monah i utemeljitelj manastira u Palestini. Njegovom zaslugom obratila se carica Aelija Eudokija. Premda popularan zbog svoje svetosti, izbjegavao je ljude i slavu te živio strogim isposničkim životom.

TROPAR, glas 4.: Veseli se nerodna pustinjo i uzraduj ti koja nikad nisi veća bila jer je umnožio tvoju duhovnu djecu muž prepun duhovne volje, usadivši u njih pobožnost i poučivši ih uzdržljivošću i savršenim vrlinama. Po njegovim molitvama, Bože, umiri život naš.