Planinarski križni put, 64. u nizu, pod geslom „Da svi budu jedno“ (Iv 17, 21) u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije održan je 12. i 13. listopada na trasi Sošice – Kašt – Metlika.

VIJEST (IKA): klikni na sliku


 

Grad Antiohija – danas malo mjesto u Turskoj – u 4. st. je bila velebni, lijepi i bogati grad Istočnog Rimskog Carstva. Mnogi carevi i bogataši darivali su sredstva za izgradnju ulica ukrašenih stupovima u središtu grada. Dobrostojeći građani ukrašavali su svoje mramorne dvorane freskama i kipovima. Čak su isticali svoje bogatstvo oblaganjem zidova zlatom. Čak se i katedrala u Antiohiji nazivala “Zlatnim domom“. Upravo u Antiohiji u 4. st. patrijarhom (nadbiskupom) postaje Ivan, nazvan “Zlatousti“ (grč. Krizostom), koji će postati kasnije patrijarhom Carigrada, carske prijestolnice Bizanta, i jednim od najvećih teologa i otaca ranokršćanske Crkve, štovan i danas u svim kršćanskim Crkvama kao svetac i veliki crkveni “otac“ (naučitelj). Nama grkokatolicima je osobito važan kao sastavljač Božanske liturgije kojom se gotovo svake nedjelje služimo. Međutim, Ivan je zaradio nadimak “Zlatousti“ ne zbog svog bogatstva nego zbog svojih “zlatnih“ propovijedi i spisa koje su ostavljale slušatelje bez daha. Zapravo, Ivan Zlatousti dolazio je iz bogate obitelji, ali je vrlo rano ostavio sve bogatstvo i privilegije te se  priklonio isposničkom stilu života egipatskih monaha. Kasnije je postao svećenikom i naposljetku biskupom, velikim crkvenim dostojanstvenikom i poglavarom. Što je to Ivan svojim “zlatnim ustima“ propovijedao u katedrali u Antiohiji (“Zlatnom domu“) pred društvenom elitom grada Antiohije?

Svećenik Stipa Beko rođen je 25. svibnja 1952. u Sotu kod Šida od roditelja zemljoradnika Ivana i Ilone  rođ. Sklenar. Osnovnu školu pohađao u Sotu, državnu gimanziju u Šidu, gdje je 28. lipnja 1971. maturirao. Imao je brata Andriju u Sotu i sestru Katicu Bačić u Vukovaru. Bio je član Družbe “Regina mundi”. Po završetku gimnazije studirao je dvije godine pravo na fakultetu u Novom Sadu. U Grkokatoličko sjemenište u Zagreb došao je u rujnu 1974. kao bogoslov Beogradske nadbiskupije. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i studije završio 1980. Tadašnji rektor Grkokatoličkog sjemeništa Ivan K. Pavković predložio je nadbiskupu Gabrijelu Bukatku da ga se primi za bogoslova Križevačke eparhije, što je prihvaćeno. Niže redove te đakonat u Beogradu mu je 29. srpnja 1979. podijelio beogradski nadbiskup i administrator Križevačke eparhije Gabriel Bukatko. Za svećenika ga je na Cvjetnicu, 12. travnja 1981. u konkatedralnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu rukopoložio pomoćni križevački vladika dr. Joakim Segedi. Nakon ređenja bio je imenovan za upravitelja župe Sošice. Dne 10. studenoga 1988. imenovan je žumberačkim prodekanom, zbog bolesti je razrješen službe u Sošicama i bio umirovljen 2001 godine. Kao umirovljeni svećenik živio je u Grkokatoličkom sjemeništu, a zadnje tri godine u Domu za odrasle osobe u Lobor-gradu gdje je i preminuo 4. listopada. 2019. Odlikovao se velikom skromnošću i dobrotom te bio darovit propovjednik i ispovjednik. Sprovod će biti u Sošicama u srijedu,  9. listopada 2019. Sveta liturgija u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla započinje  u 12 sati, a zatim u 14:30 sprovod na groblju u Sošicama. Vječni mu spomen u Kraljevstvu nebeskom.


 

U nedjelju, 6. listopada 2019., u župi Petrovci proslavljen je župni blagdan i naslov crkve ("kirbaj") Pokrov presvete Bogorodice. Svečanu liturgiju služio je o. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije, uz susluženje svećenika o. Vladimira Mudrog, o. Vladimira Magoča, o. Olega Zakaljuka, o. Darka Raca, o. Vladimira Edelinskog, o. Mihajla Režaka, o. Mate Špoljara i o. Stjepana Maruslavca. Domaći župnik i biskupski vikar o. Vladimir Sedlak predvodio je pjevanje. O. Milan Stipić je u propovijedi govorio o nastanku blagdana Pokrova presvete Bogorodice i o njegovom smislu i značaju za život kršćana. Istaknuo je aktualnost presvete Bogorodice i Majke Božje danas, naglasivši kako je ona slika hrama jer je mjesto susreta Boga i čovjeka. Po Bogorodici je Krist primio ljudsku narav, a po toj naravi se sjedinio s nama ljudima. Stoga u Bogorodici uvijek imamo zaštitnicu, onu koja nas kao ljude razumije i koja neprekidno za nas moli. 

Fotogalerija: 

FOTOGALERIJA

Blagdan Pokrova Presvete Bogorodice proslavljen je u subotu 5. listopada 2019. u Kričkama u blizini Drniša u dalmatinskoj grkokatoličkoj crkvi Pokrova Presvete Bogorodice. Liturgiju je predvodio ordinarij Križevačke eparhije mons.  Milan Stipić u zajedništvu s velikim brojem grkokatoličkih i rimokatoličkih svećenika iz Drniša, Zadra, Splita i Šibenika. Pjevanje je predvodila folklorna pjevačka skupina “Dalmatika“ iz Zadra. Sudelovali su i hodočasnici iz Sošica, Radatovića, Pribića, Jastrebarskog, Splita, Zadra, Šibenika i Murtera, braća franjevci i časne sestre milosrdnice iz Drniša i Šibenika. Blagdan Pokrova Presvete Bogorodice blagdan je zaštite Presvete Bogorodice koja je uvijek spremna zaštititi i čuvati kršćansku zajednicu ali i sve ljude ovoga svijeta, poručio je mons. Stipić u homilji. “Crkva postoji na svijetu da bude spoj neba i zemlje, da donosi ljudima Boga i da se ljudi u njoj napajaju dobrotom i ljubavlju Svetoga Evanđelja.... 

FOTOGALERIJA

Lokalna ili mjesna Crkva je euharistijska zajednica, a to znači da je središte njezina života to kada njezini članovi žive u punini svoje kraljevsko svećeništvo (1 Pt 2,9) u zahvalnom prinošenju  (grč. euharistia) svoga života i svega stvorenoga natrag Njemu. Svećenik vraća kao prinos kruh i vino natrag Bogu u ime okupljene zajednice vjernih. Bog zauzvrat prima tu žrtvu hvale i posvećuje darove svojim Svetim Duhom, mijenjajući kruh i vino u svoju Tijelo i Krv (Mk 14, 22-24). Članovi zajednice zatim primaju natrag od Boga svoj prinos kao Njegovo Tijelo i Krv u iskustvenom doživljaju intimnog i preobražavajućeg jedinstva s Bogom (Iv 6, 56).


 

Grkokatolička župa Preobraženja Gospodnjeg iz Jastrebarskog organizirala je krajem rujna (23. - 29. rujna) ekumensko hodočašće u Makedoniju. Voditelj i organizator puta bio je o. Marjan Jeftimov, grkokatolički župnik jaskanski i katedralni dekan. Na hodočašću je sudjelovalo oko 60 ljudi, od kojih i mnogi rimokatolici. Ekumenski značaj hodočašća ogleda se u tome što su posjećena sakralna mjesta koja pripadaju Makedonskoj pravoslavnoj crkvi - Ohridske Arhijepiskopije, Istočno-katoličkoj crkvi (tj. grkokatoličkoj eparhiji u Makedoniji) i Rimokatoličkoj crkvi (Skopskoj biskupiji). Prva tri dana hodočasnici su bili smješteni u Ohridu, a obišli su ne samo Ohrid kao grad, nego i manastir sv. Nauma koji se nalazi na južnoj obali Ohridskog jezera, te manastir sv. Jovana Krstitelja u blizini Debra, poznat kao Bigorski manastir. Svaki je dan ujutro u crkvi pri hodočasničkom centru u kojem su hodočasnici bili smješteni služena Liturgija svetog Ivana Zlatoustog. Nakon trodnevnog boravka u Ohridu,

“Za vrijeme susreta s patrijarhom Bartolomejem u Rimu, ustvrdili smo da je za našu Ukrajinsku grkokatoličku Crkvu upravo Carigradski ekumenski patrijarhat naša Crkva-majka. I zato su nam dijalog i susret s Njegovom Svetošću Bartolomejem vrlo važni“ – rekao je veliki nadbiskup kijevsko-halički i poglavar Ukrajinske grkokatoličke Crkve Svyatoslav Shevchuk u razgovoru s “Open Church Program“. U susretu, održanom u Rimu 29. rujna 2019., dotakli su se više tema. “Prvenstveno, želio sam objasniti koja je uloga Istočnih Katoličkih Crkava unutar Katoličke Crkve danas. Na primjer, budući da smo nositelji bizantske crkvene tradicije, mi smo posebno važni za Rimksu apostolsku stolicu u smislu toga kako se Petrovo poslanje Svetoga Oca može na drugačije načine vršiti. To je ono što je sv. Ivan Pavao II. tražio od svih u svojoj okružnici  Ut unum sint (Da svi budu jedno), istaknuvši da moli da mu se pomogne danas shvatiti kako može vršiti svoje poslanje pape na drugačiji način. I evo sada nas koji to možemo ponuditi iz perspektive naše crkvene tradicije“ rekao je Nj. Blaženstvo Svyatoslav, dodavši: “I želimo to učiniti s drugim istočnim Katoličkim Crkvama u Europi. Mi smo također preuzeli inicijativu održavanja kontakata Istočnih Katoličkih Crkava  s Ekumenskim Patrijarhatom. Naime, mi smo danas katolički članovi mješovite teološke katoličko-pravoslavne komisije, ali nas vidno pravoslavna braća smatraju dijelom rimokatoličke skupine u toj komisiji. Bilo bi uputno za nas da imamo naš vlastiti glas i naš zasebni stil izričaja u tom dijalogu“ – rekao je nadbiskup Svyatoslav (Izvor: Informativni odjel Ukrajinske grkokatoličke Crkve)


 

IKA, Zagreb - U Vatikanu je 30. rujna objavljeno apostolsko pismo u obliku motu propria „Aperuit illis“ kojim Papa određuje da „Treća nedjelja kroz godinu bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi“. Nedjelja Božje riječi slavit će se svečano kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma i iznova se roditi za ljubav. Naslov dokumenta „Aperuit illis“ dolazi od teksta iz Lukina Evanđelja „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma“ (24, 45). Objavljen je na liturgijski spomen svetoga Jeronima, na početku 1600. obljetnice smrti glasovitog prevoditelja Biblije na latinski koji je govorio: „Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista“. Papa objašnjava kako se tom inicijativom, o kojoj je već bilo riječi već na završetku Izvanrednog jubileja milosrđa, želi odgovoriti mnogim vjernicima koji su tražili da se ustanovi Nedjelja Božje riječi. Nedjelja Božje riječi, ističe Papa, zauzima mjesto u liturgijskom vremenu