Predstavnici naroda Božjeg iz svih dijelova i svih staleža Križevačke eparhije predvođeni svojim ordinarijem, vladikom Nikolom Kekićem, hodočastili su na grobove prvoapostola sv. Petra i Pavla u grad Rim od 23. do 28. travnja i time u jubilarnoj 240. godini postojanja Križevačke eparhije ispovjedili jedinstvo vjere u različitosti, gdje su kao baštinici bizantsko-slavenske tradicije svjedočili jednost, svetost, katolicitet (sabornost) i apostolstvo Kristove crkve koja se ispunja i uzbiljuje kroz život Križevačke eparhije kao partikularne crkve već punih 240 godina. Na hodočašću su sudjelovali vjernici grkokatoličkih župa: Vukovar, Petrovci, Mikluševci, Vinkovci, Slavonski Brod, Kaniža, Zagreb-Gornji Grad, Sošice, Karlovac. U hodočasničkoj grupi uz biskupa su bili prezbiteri, redovnice, obitelji, bračni parovi, mladi, djeca, starije osobe. Po strukturi društva poduzetnici, školarci, studenti, radnici, poljodjelci, trgovci, umirovljenici, branitelji, jednom riječju doista sveobuhvatno zastupljeni predstavnici naše grkokatoličke stvarnosti ovih prostora. Oko organizacija hodočašća programski se kvalitetno i uz iznimno bogato poznavanje i tumačenje samih svetih mjesta potrudio dr. Zvonimir Kurečić, svećenik zagrebačke nadbiskupije, veliki poznavatelj i prijatelj bizantske tradicije, a logistički dio u putu na sebe je preuzeo mr. Vladimir Sedlak, petrovački župnik, koji je u dogovoru s domaćim župnicima pripravio hodočasnike na put, upoznao ih s prirodom hodočašća, animirao i vodio molitveni dio hodočašća u autobusu i na liturgijskim slavljima skupa sa s. Alojzijom. Tako su kroz bogoslužja i pjevanje do izražaja došli liturgijski napjevi i vazmene popijevke sve tri liturgijske tradicije. Prije polaska na hodočašće, onako kako to trebnik predviđa, izmolili smo molitvu blagoslova nad hodočasnicima te podijelili zaduženja unutar grupe.

  

  

Na putu za Rim posjetili smo Asiz i u bazilici sv. Franje služili liturgiju. Obišli smo i grob svete Klare, pomolili se pred Križem sv. Damjana koji je odiše ikonografskim prikazima. U Rimu smo obilazeći patrijarhalne bazilike pjevali i molili u duhu Istoka, a susreli smo se i s drugim grupama hodočasnika istočnih tradicija iz Egipta, Rusije, Ukrajine i na taj način osjetili taj duh čudesnog zajedništva koji se u gradu Rimu kroz 2000 stoljeća na više ili manje izraženo doživljava. Drugi dan smo liturgiju služili u crkvi hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima, treći pak dan u grkokatoličkoj ukrajinskoj crkvi sv. Sofije. Toga smo dana posjetili i grkokatolički samostan u Grottaferrati te grad Frascati. Idućeg dana služili smo u crkvi sv. Pressede,  mučenice iz prvih stoljeća, uz kapelu sv. Zenona koju nazivaju grčkim biserom u Rimu. Zadnji dan u Rimu služili smo liturgiju u crkvi kraj katakombi sv. Kalista. U svim bazilikama molili smo vjerovanje na crkvenoslavenskom, a pjevalo se i Hristos voskrese, Angel vopijaše, Jelici... u lateranskoj krstionici, Krestu tvojemu u bazilici sv. Križa Gospodnjeg, itd... Posjetili smo i melkitsku grkokatoličku crkvu sv. Marije u Kozmedinu. Osobito dirljiv bio je susret sa svetim  ocem papom Franjom na Trgu sv. Petra. Prošao je više puta i blagoslovio našu hodočasničku grupu, a u jednome trenutku zastao je i uzevši u naručje blagoslovio najmlađu hodočasnicu iz Križevačke eparhije, malu Karolinu Sedlak iz Petrovaca, dijete iz svećeničke obitelj Sedlak. Na mnogim smo grupnim slikama širili i zastave koje smo sa sobom nosili: crkvenu kako bi smo izrazili tko smo kao grupa, državni stijeg RH kako bi smo dali do znanja odakle smo stigli, a zatim uz hrvatski stijeg ponijeli smo i rusinski i ukrajinski, kako bismo ukazali na trojedinost naše eparhije, gdje je poštivanje i uvažavanje svih elemenata jedini zalog naše opstojnosti. U povratku smo svratili i na grobove sv. Antuna i sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovu (o. Vladimir Sedlak).


 

U ponedjeljak, 7. svibnja 2018., svečanom procesijom i misnim slavljem na splitskoj rivi proslavljen je splitski zaštitnik sv. Duje, biskup i mučenik drevne Salone. Na proalslavi su sudjelovali i mons. Vladika Kekić, vladika križevački, o. Milan Stipić, župnik Jastrebarskog i Kričaka te dušobrižnik za grkokatolike u Dalmaciji i o. Livio Marijan, đakon, kancelar Križevačke eparhije i biskupski tajnik. Članak: https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/tisuce-splicana-proslavilo-blagdan-svetog-dujma/ 


 

U Nedjelju o samarijanki, 29. travnja 2018., u manastirskoj kapeli Sestara vasilijanki u Osijeku, položila je doživotne zavjete Myroslava s. Teodozija Mostepaniuk. Liturgijsko slavlje je predvodio profesor KBF-a u Zagrebu o. Taras Barpčevski uz paroha osječke parohije Hrista Carja o. Ljubomira Sturka te vikara Grkokatoličkog vikarijata Bosne i Hercegovine Križevačke eparhije o. Miroslava Krnješina. U propovijedi o. Taras je protumačio obred polaganja zavjeta koji se odvijao nakon Malog ulaza. Sestra je molila u prostraciji, pokrivena crnim platnom, simbolom odreknuća od svijeta. Nakon toga u odgovorima na pitanja glavnog služitelja potvrdila je da polaže zavjete slobodno i svijesno te pred otvorenom darohranilnicom izrekla prisegu. Kao simbol doživotnog sjedinjenja s Kristom i monaškom zajednicom sestra je dobila blagoslovljeni prsten, monaška Pravila, krunicu i upaljenu svijeću. O. Taras je također povezao ovaj događaj s nedjeljnim evanđeljem o Samarijanki koja nalazi u Kristu nepresušni izvor žive vode te konačan odgovor na svoju potragu za ljubavlju i smislom života. Čestitamo!


 

O. TOMISLAV DUDAŠ, umirovljeni svećenik Križevačke eparhije

Tomislav Dudaš rođen je 24. listopada 1956. godine u Petrovcima, od oca Đure i majke Irine rođ. Papuga. Iz obitelji je potekao još jedan svećenik, pokojni o. Joakim Dudaš, Tomislavov brat. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Vukovaru, a zatim je pohađao Papinsko malo sjemenište u Rimu. Teologiju je diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za đakona je zaređen 24. listopada 1982., u Ruskom Krstruru po rukama vladike Joakima Segedija, a za prezbitera 1. svibnja 1983. u Vukovaru po rukama vladike Slavomira Miklovša. Bio je kapelanom u Šidu, a od 1984. godine upraviteljem župe Berkasovo. U vrijeme Domovinskog rata, u rujnu 1991., za granatiranja Vukovara, ranjen je zajedno s ocem u svojoj obiteljskoj kući, a zatim pred sam pad grada izvučen iz vukovarske bolnice i prebačen u Zagrebu. Zbog ozljeda mu je amputirana noga. Poslije oporavka je otišao u Njemačku gdje je pastoralno djelovao na tamošnjim rimokatoličkim župama. Godine 2017. vratio se u Hrvatsku u mirovinu i živio u Vugrovcu kraj Zagreba, gdje je u svojoj kući preminuo 2. svinja 2018. Sahrana o. Tomislava Dudaša održat će se u njegovoj rodnoj župi Petrovci u petak, 4. svibnja 2018. godine u 14 sati. Vječnaja pamjat.


 

TROPAR, gl. 8.: Sredinom blagdana, o Spasitelju,  napoj žednu dušu moju vodama pobožnosti! Jer ti si nam povikao svima: Tko je žedan, neka dođe k meni i pije! Izvore našega života, Kriste Bože, slava tebi.

KONDAK, gl. 8.: Došašvši vjerom na zdenac Samaritanka vidje u tebi vodu mudrosti. I napivši se nje obilno, nasljedova zauvijek kraljevstvo nebesko. Častan je njezin spomen.


 

Tijekom opće audijencije, na Trgu sv. Petra, u srijedu, 25. travnja 2018., na kojoj su sudjelovali i hodočasnici Križevačke eparhije na čelu s vladikom Nikolom Kekićem, papa Franjo je primio u naručje i blagoslovio najmlađu hodočasnicu Karolinu Sedlak, kćerku našeg svećenika Vladimira Sedlaka, župnika u Petrovcima.


 

Rodio se u Jeruzalemu oko 10. godine. Majka mu bijaše Marija u čijoj je kući u Jeruzalemu Isus slavio Posljednju večeru. Bio je nećak Barnabe s kojim je pratio apostola Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju. Napustio je Pavla i s Barnabom otišao na Cipar. Opet se pridružio Pavlu za njegova sužanjstva u Rimu, gdje je pratio i apostola Petra. U Rimu je oko 65. godine napisao evanđelje na temelju zabilježbi propovijedi sv. Petra za kršćanske zajednice obraćene s poganstva. Njegovo je evanđelje najstarije i najkraće od četiri evanđelja. Njime su se služili evanđelisti Matej i Luka. Petar ga posveti za biskupa i posla u Egipat da Židovima i poganima navijesti evanđelje. U Aleksandriji osnuje on Crkvu. Njegov misionarski rad prekinuše neznabošci bacivši ga u tamnicu, a potom ga mučiše sve dok nije izdahnuo. Njegove moći Mlečani su 828. godine prenijeli u Veneciju i njemu u čast sagradili crkvu. U ikonografiji se prikazuje s lavom.

TROPAR, glas 3.: Od prvaka Petra primio si nauk, i Kristov si apostol bio, poput sunca zasjao si po svijetu, a Aleksandrijcima bio si ures, o Blaženiče! Po tebi se Egipat oslobodio od prevare, evanđeoskim tvojim naukom sve si prosvijetlio kao svjetlo, stupe crkveni! Zbog toga časteći tvoj spomen, radujemo se, Marko, Božji glasonošo! Moli Boga kojega si navijestio, da dade oproštenje grijeha našim dušama.

KONDAK, glas 2.: S visine primivši milost Duha, raspleo si praznorječja poganskih govornika, o apostole! Propovjeđu Božjeg evanđelja ulovio si sve narode i priveo ih k svojemu Vladaru, slavni Marko!


 

Vatikan, (IKA) – Papa Franjo uputio je pozdrav hrvatskim hodočasnicima koji su sudjelovali na današnjoj općoj audijenciji u Vatikanu a posebno delegaciju koja boravi u posjetu Rimu povodom dvadesete obljetnice osnutka Vojnog Ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način delegaciju Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, zajedno s gospodom ministrima i ostalim dužnosnicima Oružanih snaga, Vojnog učilišta i Policije, u pratnji biskupa mons. Jure Bogdana. Dragi prijatelji, došli ste u Rim povodom dvadesete obljetnice osnutka Vojnog Ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Neka Božji blagoslov bude uvijek nad vama i nad vašim obiteljima, kako biste mogli u povjerenoj vam misiji donositi u društvo nadu i mir. Pozdravljam također hodočasnike iz Križevačke eparhije zajedno s Eparhom Mons. Nikolom Kekićem, kao i vjernike iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Neka milosrđe Božje bude vaša snaga u svakodnevnom radu! Od srca sve blagoslivljam! Hvaljen Isus i Marija!, rekao je Papa (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=199649; foto: A. Stupjak).


 

Ne smijemo se zatvarati u same sebe, moramo se otvoriti Gospodu, da nas on upozna. On je pažljiv prema svakom od nas, poznaje naše srce u dubini: zna naše prednosti i naše nedostatke, planove koje smo ostvarili i nade koje su se izjalovile. Ali on nas prihvaća takve kakvi jesmo, također s našim grijesima, da nas ozdravi, da nam oprosti, da nas vodi s ljubavlju, da, prolazeći i neprohodnim stazama, ne zalutamo. On nas prati. I mi smo, zauzvrat, pozvani upoznati Isusa. To podrazumijeva susret s njim, susret koji pobuđuje želju da ga slijedimo napuštajući autoreferencijalne stavove kako bismo krenuli na nove putove, koje je sam Krist pokazao i koji su otvoreni širokim horizontima. Kada se u našim zajednicama hladi želja da se živi odnos s Isusom, da se sluša njegov glas i da ga se vjerno slijedi, neizbježno prevladaju drugi načini razmišljanja i življenja koji nisu u skladu evanđeljem (papa Franjo, Angelus, 22. travnja 2018.)


 

Rodio se u Kapadociji kao sin bogatih i časnih roditelja. Otac Geroncije, Perzijanac, postrada za Krista, a majka Polikronija preseli se u Palestinu. Opredijelio se za vojničko zvanje i u dvadesetoj godini života dopre do čina tribuna i kao takav bijaše on u službi cara Dioklecijana. Kada ovaj car poduzme strašan progon kršćana, stupi Juraj pred njega i prizna da je i on kršćanin. Car ga baci u tamnicu i naredi da mu se noge stave u klade a na prsi teški kamen. Mučili su ga na razne načine. Najprije ga vezaše na kotač pun čavli i tako ga okretaše dok mu cijelo tijelo ne posta jedna krvava rana. Zatim ga ukopaše u zemlju do vrata. Potom mu neki vrač dade smrtonosni otrov. No Juraj se u svim tim mukama žarko molio Bogu i Bog ga je spasavao od smrti na veliko čuđenje naroda. Kada po njegovim molitvama Bog vrati u život i jednog mrtvaca, tada mnogi povjerovaše u kršćanskoga Boga. Među njima bijaše i careva žena Aleksandra, glavni vrač Atanazije, ratar Glicerije, te Valerije, Donat i Terina. Juraj bi mačem pogubljen 303. godine. Po njegovom zagovoru mnogi dobiše od Boga obilje milosti.

TROPAR, glas 4.: Dobru si borbu vodio za vjeru, o mučeniče Kristov Jurju! Osramotio si bezbožnost mučitelja, a sebe si kao Bogu ugodnu žrtvu prinio. Zato si i vijenac pobjede primio i svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje.

KONDAK, glas 4.: Odnjegovan od Boga, pokazao si se vrsnim pobornikom pobožnosti, sabravši sebi rukoveti kreposti: Jer si sijao u suzama, žanješ u radostima. Borio si se do krvi i stekao si Krista! Svojim zagovorom, o sveti, svima moliš oproštenje grijeha.