Ispis

 

TROPAR, glas 4.: Svijetlu vijest o uskrsnuću saznavši od anđela učenice Gospodnje; i zbacivši sa sebe praroditeljsko prokletstvo, radujući se, apostolima govorahu: Pobijeđena je smrt, uskrsnu Krist Bog, dajući svijetu veliku milost.

KONDAK, gl. 4: Udostoj nas, Gospode, klanjati se Križu Tvome. U duhu i s vjerom približavamo se k Tebi, molimo Te i vapimo: Daj udijeli nam svima milost, da uzmognemo svetkovati Tvoje Uskrsnuće.

Isus liječi opsjednutoga zloduhom i naviješta svoju smrt i uskrsnuće (Mk 9, 17-31, zač. 40.)

U ono vrijeme pristupi Isusu neki čovjek i klanjajući mu se reče: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.« On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« 

Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.  No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.« Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.«