Ispis

18. siječnja: Sv. Atanazij Veliki i sv. Ćiril, patrijarsi aleksandrijski

TROPAR, glas 3.: Blistajući djelima pravovjerja, utišali ste sva krivojverja i postadoste pobjedonosni dobitnici, Atanazije i mudri Ćirile. Obogatili ste sve pobožnošću i veličanstveno ukrasili Crkvu Božju; dolikovalo vam je pronaći Krista Boga koji nam veliku milost daje.

KONDAK, glas 4.: Veliki prvosvećenici bogoštovlja i hrabri bojovnici Crkve Kristove, čuvajte sve koji kliču: Spasi, Milosrdni, one koji te  vjerom slave!

Sveti Atanazij Veliki (298.-373.) bio je patrijarh aleksandrijski i jedan od velikih otaca naučitelja Crkve. Među njegovim brojnim djelima gdje izlaže temeljni nauk o Kristovu utjelovljenju, poznato je njegovo “Atanazijevo“ Vjerovanje koje obrazlaže tajnu Trojedinog Boga.

Tko želi biti spašen, taj mora, prije svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera: slavimo jednoga Boga u Trojici i Trojicu u jedinstvu, bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti. Jedna je osoba Oca, druga osoba je Sina, a treća je osoba Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti. Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.  Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti. Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni. Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni. Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospod, Sin Gospod, Duh Sveti Gospod, a ipak nisu tri Gospoda, nego jedan Gospod. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga, tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri Boga i tri Gospoda, nego jednog Gospoda.

Oca nitko nije učinio, niti stvorio, niti rodio. Ni Sina Otac nije učinio, niti stvorio, nego rodio. Duha Svetog nisu učinili ni Otac, ni Sin, niti stvorili, niti rodili, nego iz njih proizlazi. Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta.
U toj Trojici ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne, jednako velike, tako da u svemu, kako je prije rečeno, poštujemo kako jedinstvo u Trojici, tako Trojicu u jedinstvu. Tko, dakle, želi biti spašen, to mora vjerovati  o svetoj Trojici.
Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospoda Isusa Krista. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospod naš, Isus Krist Sin Božji, Bog i čovjek. On je Bog, jer je iz Očeve bîti (stvarnosti) od vječnosti rođen, čovjek jer je od bîti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela, Ocu jednak u božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi. A jer je istovremeno Bog i čovjek, tako ipak nisu dva Krista, nego jedan Krist. Jedan pak, ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo ljudskost. Jedan potpuno i čitav, ne po povećanju bića, nego po jedinstvu osobe. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.
On je zbog našeg spasenja trpio, sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo, uzašao na nebo, sjedi s desne strane Boga, svemogućeg Oca, odatle će doći suditi žive i mrtve. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Oni koji su činili dobro, ući će u vječni život, koji su činili zlo, u vječni oganj.
To je katolička vjera. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje, ne može se spasiti.