Ispis

Grkokatolička konkatedralna i župna crkva svetih Ćirila i Metoda na zagrebačkom Griču proslavila je u nedjelju, 13.svibnja, nebeske zaštitnike istoimene župe. Svečanu Arhijerejsku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga predvodio je križevački vladika Nikola Kekić uz susluženje protojereja stavrofora Milu Vranešića, propovjednika, o. Ivana Radeljaka, duhovnika Sjemeništa, domaćeg župnika o. Danijela Hranilovića i ostale svećenike Stolnoga dekanata Križevačke eparhije. Pjevanje su predvodile časne sestre Bazilijanke i članovi Ćirilo-Metodova kora prema žumberačkom napjevu uz izravan prijenos na Radio Mariji.

U prigodnoj homiliji, osvrćući se na mjesec svibanj koji je prema tradiciji posvećen presvetoj Bogorodici, o. Mile je naglasio kako se nalazimo u vremenu iščekivanja blagdana Svetoga Duha te da upravo u presvetoj Bogorodici i apostolima prepoznajemo duh molitve i zajedništva. Osvrćući se na Djela apostolska u kojima također pronalazimo ove elemente prisutne u zajednici za vrijeme Petrova zatočenja, propovjednik je zaključio kako smo često puta preslabi jer nam nedostaje molitva i zajedništvo. „Iako nismo zatočeni u zatvore, zatvoreni smo u stanje koje je daleko pogubnije, a to su okovi suvremene neopoganštine koja agresivno stavlja naš duh, naše promišljanje u nekršćanski element“, zaključuje o. Mile te postavlja pitanje: „Što radi naša zajednica? Da li molimo za našega Petra? Da li smo, prema riječima pape Franje, zatočeni u zatvoru duhovne svjetovnosti? Upravo na Nedjelju otaca Prvog nicejskog sabora u dnevnim čitanjima pronalazimo Pavlove riječi kako će vuci grabežljivci razdirati stado, mistično Tijelo Kristovo. No, ne treba se bojati jer će se i te situacije savladati ukoliko nam Isus Krist, pravi Bog i čovjek bude ugaoni kamen na kojem stojimo kao Crkva“. Osvrćući se na Djela apostolska gdje pronalazimo kako su u gradu Solunu htjeli pogubiti navjestitelja Božje riječi Pavla, propovjednik je istaknuo kako je Božja providnost htjela da na istome mjestu osam stoljeća kasnije Bog pronese Radosnu vijest preko sv. Ćirila i Metoda koji su, napuštajući udobnost očinskog doma, carskih odaja, krenuli iz ljudske sigurnosti u Božansku sigurnost navješćujući Radosnu vijest nepoznatim narodima. „Pozvani smo kao vjernici, sljedeći ćirilometodsku tradiciju, čuvajući zajedništvo Crkve kao i naših obiteljskih i župnih zajednica, raditi na jedinstvu koje se temelji na Isusu Kristu unutar Crkve na čelu s Petrom naših dana. Svjedočimo čudu: sveti Ivan Pavao II., blagovjesnik 20. stoljeća, Slaven, na današnji dan 13. svibnja, bio je napadnut jer je htio, želio i prenosio Radosnu vijest. No, izbjegao je smrt jer je svoj život i papinsko poslanje stavio pod okrilje presvete Bogorodice. Zapitajmo se: da li i ja stavljam svoj život pod okrilje nebeske Majke? Kakav sam član Crkve? Da li vjerujem da i bezboštvo današnjice može biti pobijeđeno jedino molitvom i postom?“ ističe propovjednik te zaključuje da ne smijemo biti nezahvalni već naše pouzdanje staviti u Gospoda koji čuje molitvu iskrena srca onih koji su sabrani u Njegovo ime.

Na kraju Svete liturgije domaći župnik, oslanjajući se na izrečenu homiliju, istaknuo je kako smo svjedoci da Bog nije zaboravio našu gornjogradsku zajednicu koja i danas, ispunivši crkvu, svjedoči zajedništvo i želju da njezin temelj bude Isus Krist, hraneći se na izvorima svetih Tajni. „ Plodovi koje ostvarujemo kao župna zajednica rezultat su prije svega Božje milosti, kao i vjerničke otvorenosti i ljubavi prema Kristu i Crkvi, kao i upućenosti jednih na druge, sa željom da očuvamo prebogatu baštinu koju nam ostaviše naši pređi u nasljedstvo, baštinu na koju kao grkokatolici s pravom možemo i trebamo biti ponosni. Stoga, neka nas i dalje povezuje Isus Krist koji je razlog okupljanja u našim crkvenim prostorima, kako bi kao jedno srce i jedna duša, zajedništvom i molitvom, postali autentični svjedoci Božje prisutnosti u današnjem svijetu“, zaključuje o. Hranilović. Na kraju liturgije vjernici su prisustvovali činu mirstvovanja te su druženje nastavili uz delicije pripremljene dobrotom župljanja.